Da li ste se ikada to upitali? Sigurno jeste. To je ovako jedno klasično pitanje koje si svaki od ovih šest milijardi ljudi, koji lutaju kuglom zemaljskom, postavi, a pritom ostane gledati u daleku tišinu što se tamo negdje bori sa maglom... A bori se stalno. Snažnih udova, ljutog osmijeha, zbunjenog lica, mutnog razuma i povrijeđenog srca. Zapitkuje se ono postavljeno pitanje koje je iz vedra neba palo, kao i iznenadna kiša što dođe iza Sunca. ...Zanimljivo je to kako se te milijarde zapitaju to pitanje samo onda kad im je najteže, najbolnije pri srcu, kad misle da izlaza iz ovoga života nema... I pitaju se: „Zašto ulazim u život kad nitko živ nije iz njega izašao?“ Glupo pitanje, slažete li se? Nismo ušli svojevoljno... Što god radili, sve se svodi na pronalaženje odgovora na ono pitanje iz naslova. Makar nesvjesno... Ljudi čitaju knjige, uče, muče se, ali odgovor je, gdje? Sigurno su preskočili onu stranicu gdje su im masno bile otisnute riječi koje tumače odgovor. Samo ih je trebalo dobro i pažljivo pročitati. Par puta. I shvatili bi. A tko zna? Možda je pisalo negdje uz rub nekim sitnijim slovima, ružnijim rukopisom, ili pak, nejasnim redoslijedom riječi, što je najednom zbunilo ljude i zamutilo i preobrazilo njihov razum. Što ih je nagovorilo na brzo odustajanje i prelaženje na slijedeću stranicu. Koliko su samo sretni kad shvate da im je ostao još jedan kolačić u zdjelici, kojeg su spremili prije par dana za trenutak koji bi im nanio osmijeh na lice. Kako li su samo tužni kad im ne ide? A odustali su prebrzo. Koliko li se puta osjećaju osamljeno. A da se možda pitaju zašto su zatvorili vrata? Kako li se samo brzo naljute. A nisu im bile po volji tuđe riječi. Riječi koje nisu mogli razumjeti i prihvatiti. Bilo bi im ispod časti ako bi priznali da su drugi u pravu. A to ne žele. Ne žele sebe sniziti. To ne... Kako li su samo ogorčeni kad spoznaju da su drugima zabava? Utjeha za dosadne trenutke... A kad ih boli? Onda, zbog onih trenutaka u kojem nisu stigli spriječiti i kontrolirati svoje srce, razum... Nakon toga slijedi kajanje. Nikom koristi. Samo su željeli usavršiti svoju sreću nakon onog pojedenog kolačića iz zdjelice, htjeli su nekog dodirnuti, zagrliti, osjetiti...
A suze su tu samo da bi podmazale srce.... i bol što se kotrlja...
Post je objavljen 12.02.2007. u 15:22 sati.