Ak vam negdo veli stė dotepėnec sigurno si butė mislili kak vam sė pôta. I kak to né lépo za čuti. Mėne ta réč né tak mrska i mislim da ju nė bi smeli doiveti kak pôtajnė. Dok velim dotepėnec mėne prvo na pamet doleti séno. Oni kaj su negda sprovlali séno znâju kaj sė jė svė z sénom znalo dotėpsti. Posle kaj bi zmetali séno na kôli jė ostalo drôbno smetljė. Posle kaj bi potroili séno z tâgla, ostalo jė drôbno smetljė. To smetljė z kôli i z tâgla nésmu itali gore, ono sė jė sômo dotėplo. Moči jė rėči da jė to smetljė sudba dotėpla. Smetljė? Zapraf, to v sénu né smetljė. To jė semė. Nôvi ivot.
I unda, ak vam negdo veli da vas je sudba dotėpla, jėl' vam sė taj pôta?
Druga jė stvâr kaj sė oni domâči zbila tak pôtaju. Oni kaj mislė da su vrednėji ak buju drugemi rėkli da su dotepėnci. Za takvė nėk vam bu svėjėdno kak vas zoveju. I unda jem rečetė, gizdavo, da jėstė dotepėnec.
Sam, znâtė zâkaj ludi ne volė dotepėncė? Zâto kaj ne potuju običajė i ludė v kraju v kojega su sė dotėpli. Nėmretė dôjti nekam, zasvirati guslė na sav glâs i unda sė pôtati susedu dok on svoju zapopéva. I smejati mu sė i pôtati kak on govori. Zapraf, nôjvėči problem denes, pri nâmi, jė kaj ludi ne potuju onoga kaj jė malo drukčiji, kaj malo drukčijė pripovéda i misli. A puno put ne potujė ni svojė.
Čovek jė čoveku čovek. A si su dotepėnci...
Post je objavljen 11.02.2007. u 13:14 sati.