Tko, kada i pod kojim uvjetima, ima pravo drugome uskratiti Ljubav? Uskratiti bilo što? Nitko. Nikada. Svi smo mi prolaznici kroz život i svijet. Svi smo mi isto tako prolazni kroz živote jedan drugome. Tko nam daje pravo prisvajanja zauvijek? Ma daj! Kako to uopće nekome može pasti na pamet? To je tako dejtinjasto. Pa čak ni djeca nisu naša. Do punoljetnosti ih moramo čuvati. Ali poslije, ako žele.... Ma tko smo mi. Oni su nama darovani, mi smo njima samo posuđeni. Oni nas smiju odmaknuti kad požele. Ona imaju pravo na svoj život. Ma svatko ima pravo na svoj život. I na svoju sreću. Kao jedinke dolazimo na ovaj svijet. I kao jedinke odlazimo iz njega. To je karta u jednom smjeru. Za samo jednu osobu. Čovjeka možete vezati, osvojiti, prikovati. Ali vas uvijek može napustiti. Čak i u okovima. I što ga više vežete, što ga jače tiskate, on će to učiniti prije. Čovjek je stvoren za slobodu, za let i za svoju sreću. Gdje god ona bila. Ako ste nemoćni da mu je baš vi pružite pustite ga neka leti. Neka je traži gdje god želi.
Post je objavljen 23.01.2007. u 10:15 sati.