U tebi pronalazim djeliće minulih "ljubavi"... Nešto razmišljam o tomu danas... Nikad nismo pričali o toj temi... Možda ti danas otkrijem neke stvari...
Još uvijek u mislima mogu vratiti moju prvu Simpatiju... Nisam ga vidjela već dugo... Ali stvar je u tome... Čak i dok ga vidim u stvarnosti ne povezujem taj lik s dječakom koji mi je bio drag... Znaš li osjećaj one prve Simpatije??? Po prvi puta osjećati neku neobjašnjivu nježnost, kad voliš naivno i čisto, kako samo djeca mogu i znaju... I on će za mene uvijek ostati dječak sivih, gotovo staklenih očiju koje su nekad poprimale boju livada u proljeće, a ponekad ljetnog neba i nestašnih, plavih pramenova... U mojem sjećanju zauvijek će ostati dijete, nikad neće odrasti... Moja prva Simpatija.
Voljela bih da si me znao tad i da sam ja znala tebe... Tad još uvijek nisam bila uništena od ovog svijeta i nije bilo gorčine u meni... To je bilo vrijeme u kojem me nije bilo strah sanjati...
No... To vrijeme je prošlo... Nestalo u nepovrat... Došli su djevojački dani i nova vrsta osjećaja... Posve novi, dotad nikad osjećani... Zaluđenosti... Kad prođeš kraj neke osobe, a srce ludo zakuca... Kada vidiš samo ono savršeno... Mane ne postoje... Usredotočiš se na sve ono lijepo i zaboraviš da je osoba u koju gledaš ipak ljudsko biće... A kad to shvatiš svlada te razočaranje...
Moje Zaluđenosti bili su oni nedostupni... Zapravo, u bazi su bili dosta slični... Najčešće inteligentni i dobrog izgleda, no hladni... Sviđao mi se njihov um koji bi me znao zadiviti... No kad sam shvatila da su i oni samo ljudi, jednako ograničeni poput mene, bivala sam razočarana... Zaluđenosti nikad nisu potrajale dugo... Bile su lišene nekih velikih osjećaja...
Ali u tom vremenu sanjala sam Ljubav... Ljubav koja traje, ne prolazi... Ljubav pred kojom bol prestaje, rane cijele i satovi stoje... Sanjala sam... A to nešto u svijetu nisam mogla naći...
Nakon Zaluđenosti trajalo je razdoblje potrage za Dušom... Razdoblje Iluzija...
Željela sam voljeti. Očajnički... Ali nisam mogla otvoriti svoje srce nikome... Ne do kraja...
Možda je Iluzija bilo više nego što mislim... Iluzije su mi bile drage, možda i moji prijatelji, ali u nematerijalnom svijetu...
Iluzije su bile... Sigurne... Nije bilo straha da ću se morati vezati za njih... Mogli su mi podariti djeliće svoje duše, no nikad i svoje srce...
Željela sam voljeti...
Ne znam jesu li ikad bili svjesni koliko su mi značili... Jedna osoba osobito. Nije to znao sve do rastanka. Ali neću se ni truditi poricati to... Jednu Iluziju mogla sam zavoljeti... Nije bio dovoljno hrabar za to... I zato će za mene oduvijek ostati samo osoba bez imena... Osoba kojoj sam znala dušu, ali ništa više od toga...
Ne znam tko je koga naposlijetku izdao: ja njih ili oni mene...
Rezultat je na kraju bio isti... Ponovo samoća, slomljene nade u ljubav. Rekla sam sama sebi da je Ljubav laž. Da se više neću ni potruditi voljeti...
I onda se pojaviš Ti... Ljubav o kojoj sam sanjala cijelo to vrijeme... Možda ona prava... Moja prva Ljubav... Uvučeš me u neki začarani svijet, u bajku, uvjeriš me da snovi mogu postati stvarnost... I tada u tebi pronađem djeliće svih ljudi koji su mi ikada bili dragi... Kao da sam od početka tražila i voljela samo tebe... Kao da su sva lica u kojima sam tražila Ljubav bila samo Zablude, nisam ih mogla voljeti, nisam se mogla vezati i biti sretna jer su mi srce i duša oduvijek pripadali Tebi...
Volim te... Volim te na toliko načina... Poput male djevojčice, čisto i naivno... Kad smo blesavi i kad se glupiramo i smijemo... Volim te kao djevojka... Intenzivno, no nježno... I volim te kao žena... Zrelo i strastveno... I volim te potpuno... Tek sam uz tebe shvatila što to "potpuno" znači... Shvaćam i prihvaćam tvoje mane, volim i sve ono što bi mi inače na nekom drugom smetalo... Shvačam da si ti samo čovjek, ali ujedno i moj Anđeo... U tebi znam prepoznati sve ono lijepo i sad, nakon 4 mjeseca, još uvijek mogu naći neke sitnice u tebi koje me zadive...
Volim te... Sve ono što jesi, sve što si ikad bio i sve što ćeš ikada biti...
Volim te... Srcem... Dušom... Razumom... I Tijelom...
Uz tvoje ime u mom srcu neće pisati Simpatija... NI Zaluđenost... Ni Iluzija...
Možda u svemu tome što osjećam ima i djelića tih osjećaja, mada znam da osjećam nešto puno više i dublje...
Uz tvoje će ime zauvijek u mom srcu ostati urezano ime Ljubavi...
Post je objavljen 22.01.2007. u 20:11 sati.