In my place, in my place
Were lines that I couldn't change
I was lost, oh yeah
Nemojte od mene očekivati sad nešto suvislo i smisleno... Nekako mi nije do toga... U mojim mislima lagani raspad sistema... Ponovo tisuću glasova u glavi... Tisuću sjećanja... Tisuću snova... Bojim se da ih ne mogu obuhvatiti riječima... U jednoj pjesmi je moj omiljeni pjevač rekao: Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim. Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u reči, ne znam...
Koliko god se trudila objasniti... Bojim se da neće ići... Ne riječima... Nema takvih riječi u svim jezicima Ljudi... Znam to...
Pokušala sam ti objasniti kroz jezik Znanosti... Nisi shvatio što hoću reći...
Hoćeš li da ti sve svedem u jednadžbe i zamršene simbole??? Mogla bih. Ali smisao bi se negdje izgubio...
Pokušala sam ti reći kroz jezik Razuma... Nisi razumio.
Ali kako Razumom obuvatiti ono iznad njega??? Trudim se... Priznajem, ne ide, ali pokušavam... Još uvijek...
Kako???
Možda i shvaćaš... Ali se nekako ne osjećam shvaćeno... Znam da je teško komunicirati sa mnom. Uvijek kompliciram. I to ću priznati...
I was lost, I was lost
Crossed lines I shouldn't have crossed
I was lost, oh yeah...
Nisi ti kriv jer sam prokleto tvrdoglava i jer ne želim slušati... Jer razvijam svoje male, lude teorijice... Ne mogu si tu baš puno pomoći...
Nisi ti kriv jer uvijek radim po svojem. Ma vjerojatno znaš i sam... Koliko god te ja voljela, nisam prilagodljiva poput tebe... Prihvatit ću te. Potpuno. Trudit ću se razumijeti... Voljet ću te. Bezgranično. Ali neću ti dozvoliti da me popravljaš... Da me usmjeravaš... Sve dok mi ti ne dozvoliš isto...
Možda i jesmo komplementarni... Ti imaš dio koji meni nedostaje... Ja imam ono što tebi fali... Dva komadića slagalice koji se savršeno poklapaju...
Iako sa sobom nosim i brdo problema i komplikacija...
Bio si upozoren... Od početka si znao tko sam ja... Možda... Postoji još toliko stvari koje ne znaš o meni... Cijela jedna dimenzija... I ja, koliko god te proučavala, imam dojam da skrivaš nešto iza onih tužnih očiju... Djelove tebe sam shvatila... Ali još uvijek si mi zagonetka...
Pitam se... Jako puno pitanja. Ali sama ću naći odgovore...
Mene možeš pitati bilo što... Odgovorit ću... Iako znaš koji su moji odgovori...
Možda. Ne znam. Vjerojatno.
I was scared, I was scared
Tired and underprepared
But I wait for you
Izgubljena sam. Još uvijek i uvijek ću biti... Ciljevi nisu moja stvar, i to si znao od počeka... Putujem zbog putovanja... Igram igre jer mi se sviđaju, ne zato da pobijedim... Ne zanima me ishod, ne zanima me rezultat... Samo lutam... Ne zanima me cilj...
Dok su tvoje oči samo na cilju... Određuješ si neke točke koje moraš dostići... Kad ih dosegneš, tražiš nove... Nikad nisi izgubljen. Nikad nisi zbunjen.
Ali propuštaš takve ljepote na tom putu, samo zato jer gledaš u kraj...
Nikad ne skrećeš s puta...
Rekla sam ti i to danas... Lijepo je ponekad skrenuti s glavne ceste na neki seoski puteljak, malen i prašnjav, samo da osjetiš miris divljeg cvjeća što ga vjetar nosi livadama...
Svjesna sam da ne mogu vječno lutati...
Jesi li ti svjestan da se ne možeš uvijek držati neke stroge linije???
If you go, if you go
Leaving me here on my own
Well I wait for you
Idemo naučiti jedno drugo... Naučit ću te lutati... Naučit ću te kakav je osjećaj biti izgubljen... A ti... Ti ćeš mene naučiti kako je to konačno biti na putu koji ne krivuda... Putu koji ne vodi iz jedne zbunjenosti u drugu...
Upotpunimo jedno drugo...
Ali to će biti moguće samo ako prihvatiš moju pomoć kad ti zatreba... Ako doista dopustiš da ti budem prava potpora i oslonac... Pusti sad ponos... Pusti mi da se brinem za tebe... Kad ti pružim ruku, prihvati je... Inače ja neću moći prihvatiti tvoju... Rekli smo da bi se svaka veza trebala temeljiti na uzajamnosti...
In my place, in my place
Were lines that I couldn't change
I was lost, oh yeah
Oh yeah
Možda i jesam shvatila ono što si mi htio reći... Shvaćam što je tvoj mir...
Shvaćam i tvoje strahove... Ponekad mi kažeš više nego što misliš da si rekao... Možda si i ti shvatio mene... Mislim da namjerno nisam htjela razumjeti... Vezanje me još uvijek plaši... A za tebe sam se vezala zbilja prejako... Jedno srce, jedna duša, jedno tijelo...
Zaista tako mislim kad to kažem... I kad kažem "zauvijek" to i znači do kraja vječosti, to nije tek prazna fraza... I kad kažem da te volim... Znaš da dugo nisam mogla izreći te riječi... Tek tebi... To znači da te doista volim...
Nikad nisam nikog ovako voljela... Plaši me to ponekad.
Tvoj mir... Možda sam uspjela osjeteti tek komadić tog mira... Kad smo se sakrili od svijeta i kad smo postojali samo mi... Samo dvije duše ujedinjene u ljubavi...
I po prvi puta u životu... Mogu reći da imam cilj koji zbilja želim slijediti... Moj cilj... Moj jedini cilj je da te učinim sretnim.
Možda nećeš razumjeti zašto sam sve ovo napisala... To i nije bitno...
Pokušat ću ti objasniti... Ne više ni jezikom Ljudi, ni jezikom Znanosti, ni jezikom Razuma...
Ovog puta sve ću ti reći jezikom Ljubavi...
Post je objavljen 20.01.2007. u 17:08 sati.