Prazna sam. Pisala bih neke ljepe rjeci nosene nadahnucem mojih izmisljenih osjecanja, ali sam ja ta koja moze lagati sebe. Samo druge. Mozda je ovo samo pocetak neke price koja zavrsi sa ljepim krajem ali u meni nema onog bica koji stvara svjet oko sebe, sad sam tu samo da tonem u tudjim djelima. Ne zelim biti posebna, ne zelim dozivjeti nista izvan ova cetiri zida, ne zelim ni ustati iz kreveta. Izlazim iz sjene nje i rugam joj se iako je puno jaca i veca od mene, i strah me je da drugi vide nju kad me gledaju. Negoduju, cekaju da pocinim neko cudo a ja sam izgubila knjigu magicnih rjeci. U meni vlada praznina kojoj ne znam ni pocetak ni kraj, ali u ovom trenutku je bezkonacna.
Post je objavljen 19.01.2007. u 10:08 sati.