Trenutno sam u zabrinjavajućem stanju, u kojem mogu još jednom potvrdit teoriju da poslije 18-og nema života.
Osim ako životom ne smatrate pripreme za fax, pokušaj završavanja razreda, agresivno traženje podataka za maturalni, čitanje 4 lektire odjednom, pokušaj razumjevanja knjigovodstva koje je već četvrtu godinu neuspješno, posvađano stanje s gotovo svakim živim čovjekom, i naravno, potrebu za izmišljanjem psihičkih poremećaja.
Pokušaj učenja kineskog još je jednom neslavno propao jer sam tražeči tečajeve, pronašla slike jannea iz bodoma, i zaboravila sam sve ostalo.
Da, razumijem da ne shvaćaš zašto su hijene neprirodno cerekave,
ali priznaj da čovjek nemože vjerovat u disk.
Disk je jednostavno prejednostavan.
Vjerovanjem u jednostavnost,
ignoriramo kompliciranost.
A to je neprihvatljivo.
I grmlje se slaže.
Skladam pjesme koje me podsjećaju na morbidnu verziju glazbe koju puštaju kamioni sa sladoledom. Dakle, nisu dobre.
Propao je i pokušaj pisanja tekstova za te iste pjesme.
Mislim da ću morat javno priznat. Fali mi talent. Ili koncentracija... Vjerojatno oboje.. Zapravo sam sigurna da mi fali oboje.
Prestani razmišljat o psu bez zadnjih nogu.
Prestani.
Znam da ima ugrađene kotačiće, ali prestani.
I nemoj mu davat celer.
Dala sam krv, jer mi se nije išlo danas u školu.
Da nebi bilo, nisam dala krv iz nekog nesebičnog razloga, ili nešto slično. Razlog je sebičan. Isključivo sebičan...Bez brige.
Uglavnom, krv mi je crvena, što me jako frustrira.
Jako...
Danas sam proučavala katalog s božićnim lampicama koji je netko ostavio u poštanskom sandučiću.
I pjevala sam božićne pjesme, i bila jako poremećena, i opasna za okolinu.
Zatvorila sam se u sobu da nekog ne ozlijedim.
Baš...
Otvori taj ormar i čekaj da stvari padnu na tebe.
Čekaj.
Nemoj se uznemiravat.
To je samo ormar sa šipkama.
Čeličnim šipkama.
Mrzim slike koje stvaraju čudan osjećaj praznine. Sad se smijete smijat, jer sam napisala osjećaj praznine.. dopuštam vam smijeh.
Evo, npr. ova ispod.
Neznam zašto me tolko depresira ta slika.
Ali me depresira...
I da, slike s lutkama.
Bojim ih se.
Ne one s lutkama u stilu Chukyja.
Nego one na kojima su porculanske s velikim očima.
I da, kad sam već kod fobija...
Postoji strah od riba.
Ja hoću imat takav strah.
Čini se zabavno...