Marketing
pod dojmom
Večeras sam gledala Babel u kinu. Od Izgubljenih u prijevodu, ne sjećam se kad me zadnji put neki film baš toliko dojmio. Iznad mojih očekivanja. Imam neke svoje kriterije, a još pogotovo ako sam napumpana dojmovima okoline, očekivanja budu previsoka, pa time valjda logički uslijedi i razočaranje.
Najradije idem u kino, ili općenito gledati film bez ikakvih saznanja o temi, a što, pak, nije lako, osobito ako se radi o filmu koji vrvi trenutačno popularnim glumcima.
Tako sam išla neku večer gledati Dobru godinu, puna očekivanja zbog režisera i glavnog glumca, računam: ne može biti promašaj, a kad tamo...
I večerašnji odlazak je bio potpuno "neinformiran". Inače nisam ljubiteljica instant holivudskih sex simbola, tako da sam Bradu Pittu vagala svaki mot. I čovjek zaista dobro glumi. Otišla sam gledati ovaj put bez ikakvih očekivanja poučena iskustvom od neke večeri (ono: znani prijašnji režiserovi filmovi - volim ga, bit će suuuupeeer!!!) i izašla toliko zadovoljna. To volim. Čak nijednom nisam zakunjala! Inače se teško suzdržim od sna i da je ne znam što, padam po ljudima u stolcu do mene, pa ispadam iz reda ako sam na rubu...
Sumorno, ali sjajno. Glumci žive. Glazba gane. TO!
Ovo sam jutros opet hvatala mobitelom. Kakvih se slika danas gore dalo vidjeti...
Post je objavljen 19.01.2007. u 02:08 sati.