Dobivši rukavicom u lice, pokupio sam zube i (eventually) sjeo za računalo. Ne znam koliko je dobro pisati ovakve stvari jer, kao što Thora reče, stvari koje se o meni ne znaju se ne znaju s razlogom. Stoga odlučih predstaviti pet stvari koje su bolesno očite i koje ne možete propustiti… those being the five things I hate about myself.
Ima ih još koje mrzim, ali, eto, ovo su 5 najvažnijih stvari.
1. Nepristojnost
Imam ružnu naviku ignorirati pravila pristojnog ponašanja i bez ustručavanja biti nepristojan jer mi tako odgovara u danom trenutku. Ne radim stvari reda radi i ne kleknem kad bi trebao. So shoot me.
2. Arogantnost
Odlučnost i/ili tvrdoglavost (kako god želimo to predstaviti) može biti simpatična. Kada to stavite u kontekst ljudskih odnosa, dobijete Nepristojnost (pogledaj pod 1) i umišljenost, jer mislite da ste bolji od drugih i da je vaše mišljenje zakon.
Ja ne mislim da sam bolji od drugih – mislim da su drugi toliko loši da ih se može ignorirati.
Iznimke potvrđuju pravilo, so take that, self-righteous PC righties.
3. Zajedljivost
Ne radi se ovdje o šarmantnoj vrckavosti, simpatičnoj sarkastičnosti koja zabavlja prisutne – radi se o onome što je veselo i zanimljivo tako dugo dok nije okrenuto prema vama. Tada to postaje Nepristojnost (pogledaj pod 1) i bezosjećajnost, jer ignoriram tuđe osjećaje i bivam izrazito politički nekorektnim.
Što je, usput budi rečeno, nešto što mrzim beyond belief (politička korektnost, to jest). Kako kombinirati slobodu izražavanja sa PeKaom is beyond me, ali današnji demokratični zapadni svijet očito ima neku vrckavu ideju da je to moguće. Ako jest, I didn't get the memo.
4. Ciničnost
Možda ljudi nisu toliko loši, možda su vremena bolja nego što se meni čini – hell, možda je svijet zapravo i lijepo mjesto. Ako jest, I didn't get the memo.
5. Asocijalnost
I didn't get the memo.
Ponašam se kao da je nešto nemoguće ako ja ne vidim kako to može funkcionirati, zar ne? Da se riješim toga, funkcioniram kao agnostik i izvan religiozne sfere – ne znam. Možda može, možda ne. Čist efektivno mislim da ne može. Then again, I've been known to be wrong.
Bonus:
6. Neozbiljnost
Ako vas shvatim ozbiljno, zabrinite se.
Ako vas shvatim ozbiljno, zabrinut ću se.
Život nije vrijedan da ga se shvati ozbiljno; isto vrijedi i za legije ljudi koje nas okružuju. Da nisam neozbiljan u vezi svega što dotaknem, popizdio bi – pure and simple. It's a lovecraftian bargain, really.
Ili faustian, u kontekstu društva. I refuse to grow up, vele mi. Ozbiljni ljudi su prihvatljivi ljudi.
People tell me what to say
What to think and what to play
I said people tell me what to say
What to think and what to play
I said
Fuck yourself
Fuck yourself
You piece of shit
Why don't you just go and
Kill yourself?
I can't say what I want to
Even if I'm not serious
I can't say what I want to
Even if I'm just kidding
People tell me what to say
What to think and what to play
I said people tell me what to say
What to think and what to play
…
Just kidding.
Just kidding.
Just kidding.
Eh, ako to nije post-intelektualno od mene, ubacivanje Toola kao oruđe (sic!) za obznanjivanje stava, onda ne znam što jest.
Do you like me... now?
- NightVovin, jerk-off, second Earl of Rochester (I do not want you to like me)
Post je objavljen 17.01.2007. u 13:29 sati.