Gledam u dubinu svoje duše,
gdje se kule i mostovi ruše.
Srce mi se lomi od boli,
jer njegovo srce drugu voli.
Sjećam se onih dana naše sreće,
ljubavi i smijeha,
ali nakon toga je došla tuga
i moja duša postala je puna grijeha.
Sjećam se tvojih plavih oči,
sjećam se neprovedenih noći,
kada smo satima razgovarali ,
smijali se i bili jedno,
sjećam se tvojih riječi
" živi za trenutak jer mi smo nešto vrijedno" .
U tom trenu bio si mi sve,
nisam razmišljala o sutra,
već sam s tobom živjela za trenutak,
s tobom su mi započinjala jutra.
Otišao si jednog dana ,
duša mi je plakala , srce mi se paralo,
nebo je zajedno samnom u suzama šaralo.
Pogledao si me i rekao mi sa bolom u duši
" Oprosti mi mala, ali moj se život ruši"
U prvi tren nisam znala što želiš reći,
osim da je kraj našoj sreći.
Pogledala sam te sa tugom u očima
i znala sam da je došao kraj
onim divnim noćima.
I danas kada legnem u krevet svoj,
u dubokoj noći,
pogledam u dušu svoju,
u srce svoje
i sjetim se tvojih zaljubljenih plavih oči.
... tebi...
Post je objavljen 15.01.2007. u 22:22 sati.