Marketing
ŠTAFETA...
U ruke uzimam štafetu koju mi je predala Chokolada... I nastavljam trku...
5 mojih tajni... Hm... Zapravo ne volim tajne i iako imam nekoliko kostura u svom ormaru, to su sablasti koje ne želim više buditi. Nikada.
O određenim stvarima iz privatnog života neću pisati jer se ne tiću samo mene... A i neki ljudi koji me znaju u realnom svijetu čitaju ovaj blog...
Pa... 5 stvari koje nitko ne zna o meni... Ili samo rijetki znaju...
1. Bojim se mraka. Što je zapravo neobično, jer sam noćno stvorenje. Volim noć, ali ponekad ima u njoj nešto zastrašujuće... Mislim da nije u pitanju samo odsustvo svjetlosti, već... Tišina... Svi vanjski zvukovi postaju glasniji, ali i onaj unutrašnji glas... Ne mogu pobjeći od same sebe...
Mrzim se buditi usred noći i čekati zoru. A to se prilično često događa... Najgori je onaj trenutak prije svitanja... Sve utihne... Ima nešto jezivo u tome...
Možda je kriva i moja ponekad prebujna mašta... Pa usred noći znam čuti korake po sobi... I osjećam neku prisutnost... Gotovo materijalnu... Vjerujem u duhove, iako ne u one kakvi se prikazuju u filmovima...
Vjerujem da svatko od nas nakon prestanka svog zemaljskog života ostavlja jedan nematerijalni dio sebe, možda komadić duše...
Kad smo već kod toga, volim groblja, ali ne želim biti pokopana, nego kremirana i moj prah rasipan u vjetar jer se užasavam pomisli malog, skučenog prostora... Jedna od mojih češćih noćnih mora je da se nalazim u lijesu i gledam samu sebe kako se raspadam... I osjećam to...
2. Jedna malo veselija tajna... Prošlog ljeta jedna moja prijateljica i ja smo upale na prostor kojega su lovci ogradili (preko dvometarske ograde) i kupale se gole u ribnjaku... Zapravo je bilo jako zanimljivo... Mislim da negdje postoji i slika mene u jezeru... 
Ali ništa se ne vidi...
Lijepo je osjetiti strujanje vode na tijelu... Bez ičeg drugog... Toplo preporučam svima...
Bilo je to jednog vrućeg ljeta, temperatura vani je bila preko 30 stupnjeva, a ribnjak je djelovao tako osvježavajuće i ugodno...
Skrivene od pogleda gustim granjem u šumi plivale smo i smijale se i sunčale na šljunku...
Rekle smo da ćemo to ponoviti tog ljeta, ali nismo...
3. Užasava me Jasmin Stavros... Još uvijek... Dok sam bila mala cmizdrila sam ko luda dok sam samo čula njegov glas... I ta fobija me još uvijek prati... Brrrrrrrr...
Pretvaram se sad da mi ne smeta, ali...
4. Ne volim kad me netko gleda direktno u oči. Ne mogu dugo izdržati pogled, tek nekoliko sekundi. Imam tada osjećaj ranjivosti i otkrivenosti... Smatram oči zrcalima duše... A svoju dušu mi je teško otkriti... Općenito se ne volim osjećati ranjivo i izloženo... Zbog toga i teško izražavam svoje misli u nekom drugom obliku osim pisanog. Možda mi iz tog razloga ovaj blog toliko znači...
Još jedna stvar koja mi smeta je da mi netko dira vrat... Osobito na mjestu gdje imam ožiljak... To je od jedne operacije koju sam imala... Bila je na živo i sve sam osjećala... Pa otad imam izvjesne posljedice na psihi. Ponekad se naježim kad me moj dragi ljubi u vrat...
5. Često govorim da je to glupo, ali često plačem na romantične filmove... Nekad sam mislila da se takve stvari ne događaju u stvarnosti... A onda mi se dogodilo nešto ljepše od bilo kakvog filma i bilo kakve bajke jer je bilo stvarno.
Dugo sam gubila vjeru u ljubav. Znala bi često govoriti da je ljubav nešto izmišljeno i precjenjeno kad sam bila u određenim stanjima... Da iskreno kažem, bila sam ogorčena jer mi se činilo da su svi oko mene sretni... Neko vrijeme sam čak i zaključila da ljubav ne postoji i da je samo nešto što su ljudi izmislili... Obična laž... Neobično, cijelo to vrijeme sam plakala kad bih vidjela neki romantični film... I pitala se zašto toga u stvarnosti nema...
Athropa je neko vrijeme, vjerovali vi to ili ne, bila apsolutna antiromantičarka. Možda sam i išla protiv svoje sanjarske prirode, stavila sam tisuće lanaca i zidova oko srca i borila se protiv maštarenja svim svojim razumom...
Mislim da su zadnji zidovi pali tek ove jeseni kad sam iskusila svoju prvu pravu ljubav... I shvatila što je to tako veliko u tom osjećaju koji navodno pokreće svijet...
Athropa je otrčala svoj dio kruga i štafetu predaje:
Tanji, mojoj maloj sekici po duši... Pusa, malena...
Sanji, jednoj dragoj djevojci za koju se zbilja nadam da će i dalje ostati sanjati i da će naći svoju sreću...
Jednoj maloj Nepopravljivoj romantičarki...
Jednom dragom dečku koji unatoč razočaranjima još uvijek vjeruje u ljubav i bori se... Berti...
I Štrumpfeti... Da konačno napiše novi post... I to štrumfastični...
Post je objavljen 13.01.2007. u 11:11 sati.