Iako je spas bio potreban svima, a sama osoba koja ga je došla ponuditi i više nego
sposobna za
izvršenje zadatka napraviti će tu kobnu grešku… Kako!? Gdje se skrilo još ono
malo
puta koji je vodio do spasa!? On nastavlja dalje, traži blizance nadarene rođenjem za
ovaj
zadatak i bez obzira na rizik gubitka vlastitog života zalazi na najmračnija
mjesta… Kako
se samo osjeti miris trulog zla u zraku… Nešto tako pokvareno i nevaljalo bez
kontrole se
širi njihovim svijetom.. Zašao je duboko u njihove odaje i napokon ugledao ono što
je
tražio… Veličanstvo jedinstva blizanaca! Vršili su nekakav obred, možda su
čistili
svoje tijelo od grijeha tog prljavog podzemlja. Takav raskoš i nekakva čudna i
zbunjujuća
sila bile su prisutne samo na ovom mjestu u čitavoj dimenziji… Trebalo im se
približiti,
nagovoriti ih da naprave tu žrtvu jer samo to je izlaz za cijeli narod… Stranac
im se
približava, ali s velikim oprezom.. Prisutna je tišina i bez jednog daška vjetra on
prilazi
bliže… I dalje se ne čuje niti jedan udisaj ni otkucaj srca.. Sve je tako
idilično i
smireno. Nitko ni ne misli kakva se radnja zapravo događa… Iz ovog svijeta
nije bilo
izlaska, nema puta dalje, nema svijetla, nema istine… Zauvijek ostaje
proklet…Bar dok
ponovno ne dođe netko moćniji voljan riskirati svoj život… Ali, zašto se ovo
sve
događa? Ovaj spasitelj bio je spreman dati sve… Sve samo da ih spasi..
Nažalost, on i
hoće dati sve, ali mu ništa neće biti vraćeno… To sve biti će dano uzalud, jer
spasa
nema… Napokon je prišao ovim savršenim bićima misleći da su utjelovljenje
dobra.. To
je ta kobna pogreška… Sve stare legende spasenja pisane su bez temelja i nisu
istinite. Kad
im se približio osjetio je neku snagu, neopisivo jaku koja je ga je vukla prema
njima…
Povlačili su ga sebi sve dok u potpunosti nisu zgnječili njegovo već ionako jadno i
iscrpljeno
tijelo.. Gotovo je… Nestalo ga je..
Zar je nekad postojao? Ostavio je svijet onakav kakav je i našao. Možda živi u
nečijim
sjećanjima, ali prevelika je bol i patnja tog naroda za sjećanja na osobu koja im je
bila
obećala spas.. Sad mrtva tijela, odvojena od svojih duša vječno lutaju
podzemljem… Kao
da se ništa nije ni dogodilo, a ovo je bio tko zna koji pokušaj za spas! Zatvorenih
očiju
gledaju svoj život koji prolazi, i dalje ne slute da spas možda postoji samo je
potrebno doći
do njega.. kako kad je sve tako misteriozno? Možda su oni zapravo samo svoji
zarobljenici…Zarobljenici u svojoj glavi, odakle ne mogu pobjeći i zato lutaju
vječno
prokletim podzemljem, kojem se spas svaki put sve više izmiče…
Gotovo je…
Post je objavljen 09.01.2007. u 20:58 sati.