|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MSN: loncky@hotmail.com
NO ONE CAN OUT RUN THEIR DESTINY
ubacih ih ovdje namjerno...meni posebno dragi linkichi:)
Kamikaza The Band
bla bla 
ledena kraljica
devil
tonka
sile the man
KLIKNI!!!!bas dobar blog...
*something from queen of cursed*
I nakon svih ovih godina ...
život mi je tako neshvatljiv, i još uvijek je takav…
neobjašnjiv…
il je možda ipak potpuno jednostavan samo ga ja sebi stvaram i prikazujem na tako kompliciran način da se i sama izgubim u vlastitim mislima.. Moja glava, moja razmišljanja, ujedno najveći prijatelj i neprijatelj.. kako? ah, sve ove dileme pisat ću u nekim od sljedećih postova.. da sad ne dužim, iako već i jesam!!!;( i da.. onaj fascinirana sam smrću i prolaznošću jer je ja ipak doživljavam na neki totalno drugačiji način, koji nitko više ne shvaća..
Izgubljena sam, mislim da stvarno jesam zalutala nekako ovdje, ili sam poslana da preokrenem nešto.. haha ! Novi spasitelj!? Iipak ne pišem o sebi nego o nekim likovima sa svog bloga… Sve vas pozdravljam.. Život ima neki smisao, potrebno ga je samo pronaći…
Čovjek je u svakom pojedinom trenutku života ono što će tek biti, kao i ono što je već bio...
Smrt nas se ne tiče, jer kad mi jesmo smrt nije, a kad smrt jest mi nismo...
...I˙m not growing up...I`m just burning out...
...čovjekov um stvorio je čudovišta, koja čovjek više ne može kontrolirati...
I tvrdim da je ljubav prema čovječanstvu nezamisliva, sasvim neshvatljiva i potpuno nemoguća bez vjere u besmrtnost ljudske duše...
Crazy, but thats how it goes
Millions of people living as foes
Maybe its not to late
To learn how to love
And forget how to hate
Mental wounds not healing
Lifes a bitter shame
Im going off the rails on a crazy train
Ive listened to preachers
Ive listened to fools
Ive watched all the dropouts
Who make their own rules
One person conditioned to rule and control
The media sells it and you have the role
Mental wounds still screaming
Driving me insane
Im going off the rails on a crazy train
I know that things are going wrong for me
You gotta listen to my words
Yeh-h
Heirs of a cold war
Thats what weve become
Inheriting troubles Im mentally numb
Crazy, I just cannot bear
Im living with something that just isnt fair
Mental wounds not healing
Who and whats to blame
Im going off the rails on a crazy train
Činjenica je da umire tijelo i da se gasi svijest čovjeka, ali volja kao pokretač svega uvijek ostaje...
Mistika je stihija u koju čovjek uranja i počinje osjećati i primati realnost nevidljivog.
Što ako je moje postojanje samo laž?
Ako zapravo ne postojim…
Ako ja nisam ja…
Jer moj lik je možda samo silueta
Koja se krši i lomi na vjetru.
Ona je negdje nestala i izgubila se
Između prošlosti i budućnosti.
Sadašnjost ne postoji
Zamišljena je…
Nema je iako se čini da je baš osjećamo!
Lažemo sami sebe, mislimo da se rađamo,
Živimo i umiremo…
Ali nema nas…
Nema života, nema ni smrti!
I da, nema mene, jer
Nije me nikad ni bilo…
Iako je spas bio potreban svima, a sama osoba koja ga je došla ponuditi i više nego
sposobna za
izvršenje zadatka napraviti će tu kobnu grešku… Kako!? Gdje se skrilo još ono
malo
puta koji je vodio do spasa!? On nastavlja dalje, traži blizance nadarene rođenjem za
ovaj
zadatak i bez obzira na rizik gubitka vlastitog života zalazi na najmračnija
mjesta… Kako
se samo osjeti miris trulog zla u zraku… Nešto tako pokvareno i nevaljalo bez
kontrole se
širi njihovim svijetom.. Zašao je duboko u njihove odaje i napokon ugledao ono što
je
tražio… Veličanstvo jedinstva blizanaca! Vršili su nekakav obred, možda su
čistili
svoje tijelo od grijeha tog prljavog podzemlja. Takav raskoš i nekakva čudna i
zbunjujuća
sila bile su prisutne samo na ovom mjestu u čitavoj dimenziji… Trebalo im se
približiti,
nagovoriti ih da naprave tu žrtvu jer samo to je izlaz za cijeli narod… Stranac
im se
približava, ali s velikim oprezom.. Prisutna je tišina i bez jednog daška vjetra on
prilazi
bliže… I dalje se ne čuje niti jedan udisaj ni otkucaj srca.. Sve je tako
idilično i
smireno. Nitko ni ne misli kakva se radnja zapravo događa… Iz ovog svijeta
nije bilo
izlaska, nema puta dalje, nema svijetla, nema istine… Zauvijek ostaje
proklet…Bar dok
ponovno ne dođe netko moćniji voljan riskirati svoj život… Ali, zašto se ovo
sve
događa? Ovaj spasitelj bio je spreman dati sve… Sve samo da ih spasi..
Nažalost, on i
hoće dati sve, ali mu ništa neće biti vraćeno… To sve biti će dano uzalud, jer
spasa
nema… Napokon je prišao ovim savršenim bićima misleći da su utjelovljenje
dobra.. To
je ta kobna pogreška… Sve stare legende spasenja pisane su bez temelja i nisu
istinite. Kad
im se približio osjetio je neku snagu, neopisivo jaku koja je ga je vukla prema
njima…
Povlačili su ga sebi sve dok u potpunosti nisu zgnječili njegovo već ionako jadno i
iscrpljeno
tijelo.. Gotovo je… Nestalo ga je..
Zar je nekad postojao? Ostavio je svijet onakav kakav je i našao. Možda živi u
nečijim
sjećanjima, ali prevelika je bol i patnja tog naroda za sjećanja na osobu koja im je
bila
obećala spas.. Sad mrtva tijela, odvojena od svojih duša vječno lutaju
podzemljem… Kao
da se ništa nije ni dogodilo, a ovo je bio tko zna koji pokušaj za spas! Zatvorenih
očiju
gledaju svoj život koji prolazi, i dalje ne slute da spas možda postoji samo je
potrebno doći
do njega.. kako kad je sve tako misteriozno? Možda su oni zapravo samo svoji
zarobljenici…Zarobljenici u svojoj glavi, odakle ne mogu pobjeći i zato lutaju
vječno
prokletim podzemljem, kojem se spas svaki put sve više izmiče…
Gotovo je…
