Marketing
Poput ptice selice
Prošlo je tjedan dana od kada nisam vidjela Seamusa, ali meni je to izgledalo kao cijela vječnost. Sada sam kod Agathe i upravo sam se probudila. Već cijeli tjedan sanjam zmajeve, kao da me nešto zove da prihvatim Johnov poziv. Pozvao me je da odem raditi u Rumunjsku i da mogu živjeti s njim jer je kuća ionako prazna. Još ću malo razmisliti zbog svoje prepreke koja se zove „Ne znam se aparatirati“. Mislim da ću to prvo svladati i otići na tečaj da mogu skoknuti češće do Londona i do Agathe…
Kad sam Agathi rekla da namjeravam živjeti sa Johnom u Rumunjskoj preplavile su ju iskrice ljubomore.
„Živjet ćete sami?“-upitala me.
„Da. Ali nemam pojma zašto to tebi smeta? Dobila si košaricu, a ja sam izgubila okladu. I sama znaš da ima curu.“
„Nemoj me podsjećati. Osramotila sam se ko nikad u životu. Kao da to nije mogao spomenuti.“
„Više sreće drugi put.“-rekla sam dok sam oblačila pelerinu.
Uglavnom otišla sam na taj tečaj i pomalo svladavala aparciju koju ću nastaviti vježbati u Rumunjskoj jer John uskoro odlazi, a meni stvarno pod hitno treba posao...
Prije puta skoknula sam do Irme i u njezinom stanu zatekla Lukea
. Ova situacija koja se stalno ponavlja bila mi je toliko sumnjiva da sam ga pozvala na stranu.
„Čekaj malo! Tu se nešto između vas događa, a jedan i drugi se pravite kao da nije ništa.“-napala sam ga, a on je odmah spremno odgovorio: „I nije ništa. Samo se u zadnje vrijeme često družimo, a možda i bude nešto.“
Nisam htjela Irmu gnjaviti s dodatnim pitanjima te smo se samo oprostile. Nije to bio neki veliki oproštaj kad ću u London dolaziti dva puta tjedno, a možda i više. Samo da u potpunosti svladam tu vražju aparaciju jer ne bih baš htjela da mi ruka ostane na drugoj strani svijeta
…
Poslije sam otišla i do Alme koja je bezjačkim postupkom kuhala ručak. Počela sam joj se smijati, ali obranila se time da joj je to zabavno u što čisto sumnjam…
Bilo joj je drago što sam navratila i što ću raditi posao koji volim, još mi je rekla da se pazim i da budem oprezna sa zmajevim jer nisu svi dobri i slatko ko mali Puff…
Nakon svega toga otišla sam natrag u Agathin stan. Zovem to Agathin stan jer to ne mogu zvati domom. Ja ni nisam imala pravi dom, pomislila sam tužno. Stalno se nekud selim. Mislila sam da ću ono što sam imala sa Seamusom zvati domom, ali nije ispalo tako. Seamus… srce mi se stegne kad pomislim na njega. Tako mi nedostaje. Htjela bih otići do njega i pozdraviti ga, samo da ga vidim, ali ako to učinim bit će mi još teže…
Nakon što sam se othrvala misli o Seamusu srela sam Ruth. Nju nisam vidjela od kad sam otišla iz Hogwartsa. Ona se isto iznenadila kad me je ugledala. Malo smo čavrljale, a onda je razgovor krenuo tamo gdje nije trebao krenuti.
„Čula sam da je Tom nestao.“-rekla mi je. Ona inače nikad nije podnosila mog brata.
„Da, nestao je kada mi je zadnja školska godina bila pri kraju.“
„Ja sam oduvijek vjerovala da je on krivac za sve što se dogodilo. Za Odaju tajni i za ono u Zabranjenoj, za sve.“
„Puno mi znači što mi vjeruješ. I hvala ti, ali molim te ne bih o tome. Rekla sam i progutala knedlu.
„Oprosti. Jednom se možemo naći i započeti neku vedriju temu. Sretno sa zmajevima.“-rekla je Ruth i otišla. I ja sam već bila blizu stana…
Kada sam ušla tamo je bio John. Po Agathinom izrazu lica vidjela sam da nisu puno komunicirali i da im je bilo neugodno.
„Jesi spremna za polazak!“-uskliknuo je veselo John, a Agatha je odahnula kad me ugledala.
„Što već?! Pa zar ne idemo sutra ujutro?“-ostala sam šokirana, naglom promjenom plana.
„Da mislim da je najbolje da krenemo. Stvari su ti spremne, Agatha ih je spakirala.“
„Oh tako. Pa hvala na pakiranju Agatha.“
„Pa sve za moju Keiru.“-rekla je Agatha sa smiješkom, više joj nije bilo tako neugodno.
„Samo da te upozorim Keira, tamo su ti sami dečki, niti jedna cura ne uzgaja zmajeve.“-upozorio me John.
„Još bolje. Idemo!“- rekla sam puna duha, dograbila svoje torbe i krenula s Johnom u Rumunjsku
…
Post je objavljen 07.01.2007. u 18:19 sati.