sjedim živahno
u ritmu vibracija
babilonskih kula
u bijelom okviru
na pozadini plavoj
isto kao moje oči,
ali ne vide se,
no zadovoljna sam
smješeći se i
treskajući glavom,
kosa mi je meka i vlažna,
zamišljam kako mi pada
glatko uz lice
iako znam da je
u stvarnosti manje zlatna
nego ju zamišljam,
prošaranu pramenovima
skoro posve izblijedjelim
od sunca,
razmišljam kako
bih barem jednom
željela vidjeti sebe
kako plešem,
naslonjena na
neki zid sa strane
gledati si tijelo
kako pretvara sluh u pokrete
zatvorenih očiju
sažima se u
titraje
i
nagon
Post je objavljen 06.01.2007. u 12:36 sati.