Pregled posta

Mrvice moga razuma trče po mojoj sobi . Brze su . Ah, te mrvice !

La, la, la, la, la, la, la....

Gledala sam kroz prozor svoj Gradić na Obali. Iz moje sobe vidim tri od četiri tvrđave. Vidim i more. Sviđa mi se jedan crkveni zvonik/toranj/whatever koji vidim s prozora. It is so nice. Ustvari postoji dva takva koja se vide s mog prozora. Jedan pripada crkvi sv. Ivana, a drugi crkvi sv. Franje. Stoje tu već dugo. I nikako im nije dosadilo.

Htjela bih živjeti na brdu. Naravno, život u centru ima mnogo prednosti... Skoro da i nema nedostataka. Jedini nedostatak je to što se s brda pruža bolji pogled. Da. Ali, i moj pogled je lijep. I vidim more. Jes, aj em sou praud.

Vjerujete li vi u bajke? Vjerujete li u sretne završetke? Kako možemo znati što je sretni završetak? Čitajući knjigu ili gledajući film, znamo gdje je kraj. Očito je. Ali, u životu? Nije li u životu kraj tek onda kada umremo? Iako je i to relativno. Jer, ja vjerujem (kao i mnogi drugi ljudi) da postoji nešto nakon smrti. Bio to život, raj, horor-film o duhovima ili možda reinkarnacija ista je stvar. Postoji nešto. Kako ćemo onda znati gdje je kraj? I kad će biti hepi end. Heh, ...

Me & Bobby McGee. Janis Joplin & Bobby McGee. Kakve veze ima Janis Joplin i Bobby McGee? Freedom's just another word for nothing left to lose... To ne znači da je sloboda loša. Sloboda o kojoj pjeva Janis Joplin je ustvari usamljenost. Kada riskiramo zato što nemamo što izgubiti i to znamo. A ne zato što imamo veliko i hrabro srce. Ono što dobijemo takvim riskiranjem nije istina koja će nas učiniti sretnima. Sloboda koju ja cijenim, volim i njegujem je baš Sloboda (sa velikim S). To je onda kada se ne bojimo riskirati ono što imamo da bismo postigli nešto veće i bolje. Sreća. To je rezultat Slobode. Sa velikim S. Možemo raditi ono što želimo, kada god to želimo jer smo ljudi koji imaju veliko i hrabro srce. To je samo moje mišljenje.

16:16 na satu. Netko misli na mene. Yeah, right. :) Možda i misli... pitam se tko.
Idem sad. Počet će mi Tree Hill.