Danas mi je ponovo uspjelo zaljubiti se u male stvari... Ne znam... Negdje usput izgubila sam svoju očaranost svijetom... Zaboravila sam... Sve one sitnice koje su me nekad radovale... Zaboravila sam kako uživati u njima...
Zadnjih mjeseci bila sam... Ne znam... Izvan sebe. Bila sam... Jako puno nespojivih osoba u jednoj... Sve je postalo tako zbunjujuće... Gotovo da sam ponovo izgubila pravu sebe u brojnim očekivanjima koja su drugi imali od mene. Igrala sam svoje uloge. Savršeno. Bila sam nečija kćer, nečija sestra, prijateljica, cura... Bila sam učenica, blogerica... Čudakinja, knjiški moljac... Bila sam jedna zaljubljena djevojka, možda to i više od svega...
Bila sam Athropa, osoba čije ste riječi čitali sve ovo vrijeme...
Bila sam toliko toga i toliko toga još moram, želim ili trebam biti da sam gotovo i izgubila odraz onog što doista jesam...
Moje ideje još uvijek su zbrkane... Misli bježe... Snovi... Još uvijek se prečesto izgubim u nekim budnim sanjarenjima...
Ali... Toliko vremena nisam pomislila na sve one male užitke koji nas svakodnevno prate... Samo ih moramo naći... Bavila sam se s igranjem svojih uloga najbolje što mogu, stresovima, čežnjom i duhovima iz prošlosti...
I više nisam vidjela... Nisam osjetila... Sve ono što mi je nekad toliko značilo...
Ali danas... Danas mi je ponovo uspjelo zaljubiti se u male stvari... Ne u neke uzvišene ideje... Ne u neke egzotične ljepote...
Danas mi je uspjelo... Ponovo osjećati one malene radosti... Stvari zbog kojih srce ponekad zatitra...
Sjedim za radnim stolom... U ruci držim ljubičasto pero i okrećem ga prema svjetlu... Toliko nijansa meni najdraže boje presijava mi se pred očima... Prelazim prstima po peru... Toliko je lagano i nježno... Danas ponovo želim poletjeti, osjećati potpunu slobodu...
Mirisi u sobi kao da postaju jači kad zatvaram oči... Miris suhih ruža iznad mog kreveta... Miris voska s jedne svijeće na radnom stolu... Miris vanilije i meda na mom tijelu, posljedica jednog dugog tuširanja i šampona od koprive u kosi...
Uživam u tome i...
Uživam u svemu.
Ispod tuša provela sam i više vremena nego što je to uobičajeno... U nečemu toliko svakodnevnom ipak sam našla ljepotu... Stajala sam tako dugo i dopuštala da mi kapljice i pjena ispletu neku predivnu haljinu... Osjet topline i nježan dodir vode... (Gotovo sam mogla zamisliti njegove ruke oko sebe...) Nisam se htjela buditi iz te moje male iluzije... Dopustila sam da para obavije moje tijelo i cijelu prostoriju... Kapljice se kondenziraju na staklu zrcala... Crtaju neku svoju sliku dok klize niz staklo...
Danas sam krenula nekim novim putem... Korak po korak... I prešla sam više nego što sam i toga bila svjesna... Začarao me jedan savršen zalazak sunca iza Ivančice i okolnih brežuljaka... Zadnim snagama, sunce je svojim tankim prstima dodirivalo ogoljele krošnje drveća... Milovalo mi je lice...
I... U hladnoći današnjeg dana uspjela sam naći ono nešto... Mraz je zabijelio livade... Komadići razbijenog leda u lokvama... I moj vlastiti dah... Kao da vidim svoju dušu...
I jedna još ljepša noć... Sa predivnim zvijezdama (našim zvijezdama), toliko tajanstvenim i dalekim... I Mjesecom što je pratio moje korake sa svog stana na nebu...
Danas mi je uspjelo zaljubiti se u sve to... I moja ljubav za sve koje volim (i za mog najdražeg) još je više porasla...
Bio si sa mnom u cijelom ovom danu... U mom dahu ostao je dijelić tvoje duše... U mojim mislima stalno je tvoja slika... U našem srcu... Ti si bio svugdje u mom svemu...
Ali danas... Danas sam se zaljubila u male stvari... Danas sam ponovo otkrila svoje male ljubavi... Danas sam ponovo otkrila sebe.
Post je objavljen 27.12.2006. u 21:07 sati.