Upozorenje: Sljedeći tekst čitate na vlastitu odgovornost.
Što je to što (skoro) nitko o meni ne zna i vjerojatno niti ne želi znati:
- da su mi posteljine i pidžame pune životinjica i crtanih likova, a društvo nam prave plišane igračke
- da sam i inače prilično infantilna
- da puno više volim životinje nego ljude
- da na radnom stolu imam fotografije četvorice iz Luminusa
- da me zabrinjavaju sve nepravde ovoga svijeta, ali nisam kvalificirana napraviti reda niti u vlastitoj sobi
- da želim promijeniti svijet, ali ne vladam niti vlastitom frizurom
- da želim zadobiti samostalnost, a zapravo tražim nekog tko će mi govoriti što da radim
- da sam u mnogim važnim životnim odlukama pogriješila, ali unatoč dragocjenom iskustvu ne bih valjda ništa mijenjala da i imam prilike
- da mi se nudi savršeno rješenje mojih problema, vjerojatno bih mislila da se radi o prijevari
- da niti za 5 do 10 godina izgleda neću znati više nego što sad znam o sebi samoj
- da iako mislim da bih najsretnija bila na pustom otoku daleko od svake civilizacije, moja će egzistencija - kako stvari stoje - biti prožeta i osigurana tehnološkim napretkom
- da bih, da imam malo više odvažnosti, sve poslala k vragu i prekvalificirala se za party/wedding-planera ili dostavu cvijeća
- da jednog dana želim personificirati televizor, najvažnijeg člana svoje obitelji
- da više od 10 godina pokušavam naći svoje mjesto pod suncem i ni nakon iscrpljujućeg procesa još uvijek nisam ni blizu
- da su sve holivudske tinejdžerske filmove o suvremenoj Pepeljugi pisali prema mojoj životnoj priči
- da mi je toliko često važno što drugi misle o meni da nisam sigurna niti što sama o sebi mislim
- da sam postala sama sebi najbolji prijatelj unatoč samodestruktivnosti
- da sam introvertirana jer mogu podnijeti samoću kao vlastiti izbor ili ako barem mislim da je bilo izbora
- da se sve manje trudim iskreno razgovarati s drugima jer ih ionako ne zanima
- da bih se bolje osjećala da živciram druge barem koliko i oni mene živciraju
- da me strašno frustriraju osobe koje se radi ničega ne uzrujavaju, sve im je jednostavno i jasno, na svako pitanje nalaze odgovor i spašavaju druge svojom životnom mudrošću
- da sam u međuvremenu toliko konfuzna da usred misli zaboravim što sam htjela reći i da počinjem pisati "to do" liste da ne bih nešto zaboravila
- da mi je postalo normalno ustajati prije vrabaca pa čak toliko prenormalno da sam opet napustila tu naviku
- da mi je Zagreb lijep samo petkom, a ponekad i subotom
- da ne želim živjeti u Hrvatskoj, ali niti nigdje drugdje na svijetu
- da sam izgubljena u vremenu i prostoru
- da me mogu svladati samo iracionalni strahovi, oni racionalni samo su mi poticaj
- dok neki piju da zaborave, ja se opijam tv-programom; budući da često za to nemam vremena, depresiju liječim čokoladom; budući da se niti to ne može stalno, pokušavam vrijeme prikratiti otkrivanjem smisla života – nisam ni blizu
- da bi me zvali novim Teslom da otkrijem mehanizam pretvaranja negativne u električnu energiju
- da sam negativac optimist – uvijek zamišljam najgori scenarij uz čvrsto uvjerenje da će se stvari okrenuti na bolje
Post je objavljen 13.12.2006. u 23:36 sati.