Roseina druga želja, nastavak

(prethodni nastavak)


Osjećala se poput ptice, u tom trenu, dok joj je nestajalo tla pod nogama.

To nije bio skok nego let.
Preko dubokog ponora između jave i sna, prenijela ju je opet snaga Morpheusove želje. No ovoga je puta Rose ponor preletjela i na krilima vlastite želje. I dok je u tomu kratkom, no beskrajnom trenutku, letjela preko crnog ambisa, Rose je bila svjesna prijeteće dubine koja je pod njom zjapila. Nije zadrhtala od straha, iako se bojala visine i dubine. Ne, nije joj tijelo zadrhtalo od straha. Drugi su drhtaji prolazili Roseinim tijelom dok je preko beskraja letjela Morpheusu u zagrljaj.

Poletjela je i preletjela preko crne praznine. Stopala joj nisu niti dotakla Morpheusov prag. Uletjela je u Morpheusov zagrljaj. Obujmio ju je rukama. Tijela su im se priljubila jedno uz drugo, savršeno se uklapajući . Rose nije nikada prije tako potpuno, bezrezervno nekoga dodirivala. Cijelim tijelom, od vrhova nožnih prstiju do čela. Rose je osjetila kako joj je cijelo tijelo, cijelo biće stvoreno upravo za Morpheusa.
Usne su im se spojile u poljupcu. Morpheus je gutao njezin dah, jezikom je pratio liniju njezine gornje usne. Duboki je Morpheusov poljubac Rose osjetila duboko u sebi, ustreptalo se čudeći kako može tako intenzivno osjetiti njegov dodir i tamo gdje nije dodirivana. Rose je sada stajala na vrhovima prstiju dok se Morpheus prema njoj saginjao, privlačeći je k sebi. Nije osjećala hladnoću snijega na bosim stopalima, nije osjećala mraz na ramenima s kojih je pao svileni ogrtač.

Rose se ovoga puta pripremila. Rose je ovoga puta krenula u susret Morpheusu potpuno promišljeno. Rose ovoga puta nije bila u praktičnoj tamnoplavoj kućnoj haljini i pamučnoj pidžami. Rose je tako ženski dirljivo ovoga puta obukla svilenu spavaćicu s tankim bretalama i ogrnula svileni ogrtač. Ovoga je puta Rose pri kupovini odmah posegnula za onim pravim, gurajući u stranu bijele i svijetlo plave. Rose se smijala samoj sebi dok joj je njezin novi, svileni ogrtač u boji tamnocrvene ruže klizio niz ramena i padao u snijeg.
Rose je zabacila glavu otkrivajući vrat Morpheusovim poljupcima. Osjetila je kako joj bilo kuca ritmom tih poljubaca koji su gladno jurili duž njezina grla, spuštajući se prema grudima. Bretela tamnocrvene svilene spavaćice kliznula je niz Roseino rame, otkrivajući bradavicu crvenu poput svile njezine spavaćice. Rose je osjetila kako joj bradavica bubri poput zrele tamnocrvene trešnje, slatke u Morpheusovim ustima.

Snijeg je ponovo počeo padati. Pljusak srebrnih pahulja spustio se na Rose i Morpheusa. Sirote su se snježne zvjezdice topile i isparavale na njihovoj vrućoj koži.

Rose, prošaptao je promuklo Morpheus.
Smrznut ćeš se, Rose. Uđimo unutra.

Rose je bila daleko od smrzavanja. I njezin je šapat bio vruć i potmuo.
Uđimo, rekla je. Već predugo stojimo na pragu.


Sklopila mu je ruke oko vrata, dok ju je prenosio preko praga.
Lice je zarila Morpheusu u njedra. Crni se Morpheusov plašt raskrilio pa je mogla usnama dodirnuti Morpheusovu kožu.
Njegova je put bila vruća i mirisna pod Roseinim usnama. A ona je po njegovim grudima utiskivala poljupce koji su ostavljali rumene tragove. Vrhom je jezika ispisala vijugavu crtu po Morpheusovoj ključnoj kosti. Pa ponovo utisnula poljubac u lijepu udubinu gdje su mu se ključnjače spajale. Usne su joj krenule dalje, prateći liniju Morpheusova vrata, postajući svakim dodirom sve osjetljivije. Činilo joj se kako su se sve senzacije slile u tanku napetu sluzokožu njezinih usnica. I slatki su je trnci prošli kad je osjetila mjesto gdje na njegovu vratu počinje linija brade, koja je poput tamne sjene ublažavala Morpheusove oštre crte.
Usnama, a potom i nježnim ugrizom, obuhvatila je njegovu adamovu jabučicu, osjetivši kako se miče u gutljaju. A potom je osjetila i Morpheusov dah koji mu je, zajedno s dubokim udasima i izdasima, strujao dušnikom.

Tada su im se usne ponovo slile u poljupcu.

Morpheus je prenio Rose preko praga svoje spilje.
Vatra s otvorenog ognjišta toplo je osvjetljavala tamni prostor, a dim se penjao prema otvoru u stropu. Spilja je bila prostrana i gotovo prazna. U dnu je stajao veliki, nizak krevet od slonovače, prekriven bijelim krznom. Isto je takvo krzno prekrivalo pod pokraj ognjišta.
Na niskom je stoliću bila velika srebrna vaza, prepuna bijelih ruža a rumeni su rubovi ružinih latica blistali, ozareni titrajima plamena.

I Rose je shvatila. I Morpheus se pripremao.
I on je nju čekao. I on se nadao. I on je, baš kao i ona znao. Ne mogu više stajati na pragu. Moraju ući ili otići. Svatko svojim putem, svatko u svoj svijet.

No sad su bili tu, zajedno. Sreli su se tu gdje su se san i java dodirivali.
Rose je kročila u Morpheusov svijet. Na trenutak se upitala - kako bi bilo ... kako će biti ... kad jednom on dođe u njezin svijet, na javu.

No, sada je postojao samo taj trenutak.
U kojem je Morpheus ljubio njezin vrat.
U kojem su njegove usne pratile liniju njezina uha.
U kojem je vrh Morpheusova jezika na njezinu uhu, kao na morskoj školjki, svirao divnu melodiju, nalik huku morskih valova što se razbijaju o hridi.

sea wawes

Gustav Klimt: Poljubac

(nastavak slijedi)

Post je objavljen 12.12.2006. u 23:59 sati.