Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je zivjela koju su zvali
Imenom Annabel Lee.
S tek jednom je zivjela mislju,
Da voli i da se volimo mi.
Bio sam djete i bila je djete
-U carstvu kraj mora to bi.
Al vise neg ljubavlju mi smo se ljubili.
Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati sceroli
Bili su zavidni.
I to je razlog sto jednom davno-
U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka nocu
Sledivsi moju Annabel Lee.
I dosli su plemeniti rodjaci njeni
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu sto kraj mora bi.
Zavidjeli su nam andjeli s neba
-Ni upola sretni ko mi
Da to je razlog (kao sto znaju
U tom carstvu kraj mora svi)
Sto nocu je vjetar iz oblaka doso
I sledio,ubio Annabel Lee.
Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih
Sto stariji bili neg mi-
I mudriji mnogo neg mi-
I niti andjeli gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse
Lijepe Annabel Lee.
Jer mi ne bijesne mjesec,da sne ne odnese
O lijepoj Annabel Lee
Kad zvijezde se stvore,vidim kako gore
Tek oci Annabel Lee
Tako lezim pored svoje drage do zore
Svoje drage,-drage,-zivota,-mlade
U njenoj grobnici uz more
U njenom grobu uz sumorno more.
EDGAR ALLAN POE
Post je objavljen 08.12.2006. u 13:35 sati.