Harem mene same
08.12.2006., petak
ANNABEL LEE
|
Prije mnogo i mnogo godina, U carstvu kraj mora to bi, Djeva je zivjela koju su zvali Imenom Annabel Lee. S tek jednom je zivjela mislju, Da voli i da se volimo mi. Bio sam djete i bila je djete -U carstvu kraj mora to bi. Al vise neg ljubavlju mi smo se ljubili. Ja i Annabel Lee I zbog toga nebeski krilati sceroli Bili su zavidni. I to je razlog sto jednom davno- U carstvu kraj mora to bi- Vjetar se spusti iz oblaka nocu Sledivsi moju Annabel Lee. I dosli su plemeniti rodjaci njeni Meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom carstvu sto kraj mora bi. Zavidjeli su nam andjeli s neba -Ni upola sretni ko mi Da to je razlog (kao sto znaju U tom carstvu kraj mora svi) Sto nocu je vjetar iz oblaka doso I sledio,ubio Annabel Lee. Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih Sto stariji bili neg mi- I mudriji mnogo neg mi- I niti andjeli gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse Lijepe Annabel Lee. Jer mi ne bijesne mjesec,da sne ne odnese O lijepoj Annabel Lee Kad zvijezde se stvore,vidim kako gore Tek oci Annabel Lee Tako lezim pored svoje drage do zore Svoje drage,-drage,-zivota,-mlade U njenoj grobnici uz more U njenom grobu uz sumorno more. EDGAR ALLAN POE |
