Zašto pišeš blog?
Pa kakve su ti to teme?
Pa jesi ti normalan?
Nemaš li pametnijeg posla?
Ako već pišeš, pa piši o pičkama, o sexu, o bilo čemu drugome !!!!
To su neki od komentara kojima sam počašćen na račun sadržaja ovoga bloga.
A da ja sada ne bih ulazio u dubiozu objašnjavanja kako i zašto, jer nemam vremena na bacanje za opravdavanja, posuditi ću tekst Ivana Šarara nedavno objavljen u časopisu "Rijeka INFO".
BITKA ZA RIJEKU
Sama činjenica da se o riječkom identitetu toliko raspravlja daje naslutiti da nešto s njim nije u redu. Kad govorimo o identitetu kao pojmu, obično mislimo na »ono što je važno znati, misliti i osjećati o sebi samima«.
Kada govorimo o identitetu, ne smijemo zaboraviti njegovu drugu stranu, image – ono što drugi o nama misle, najčešće na osnovi površnih dojmova.
Imam sreću da su me obveze u proteklih mjesec dana odvele do Rovinja, Zadra, Ljubljane, Zagreba, Beograda, Hamburga, Berlina.
Tek u susretu s »drugim« ispravno nastaju svi identiteti – tako i doživljaj identiteta Rijeke lako varira od »frenetičnog velegrada« do »malog mjesta u zaboravljenom zaljevu«.
A istina je negdje u sredini, tu oko nas, kako kažu Mulder i Scully.
Rijeka je grad u tranziciji, tako da je i njen identitet u tranziciji, neuhvatljiv i fluidan. Ispravnije se baviti identitetom koji nastaje, nego secirati one stare čiji je rok trajanja odavno istekao, koje valja samo spomenuti. Dotaknuo bih onaj najčuveniji riječki identitet – identitet lučkoga grada. Svatko stariji od 25 godina sjeća se sličice iz udžbenika zemljopisa, a pod sličicom natpis »Rijeka – najveća jugoslavenska luka«. Kada gledam unatrag, čini mi se da je to bio jedini gradski identitet i image; jedino što je o Rijeci mogao misliti bilo koji stanovnik Rijeke, ali i Bleda, Banje Luke ili Kočana – kolektivna mantra: »Rijeka, to je naša najveća luka«.
U današnje vrijeme globalne informacijske umreženosti identitet lučkoga grada običan je nonsens i sljepilo; luke odavno nisu mediji, one su obične dosadne uslužne tvrtke.
Kultura, zabava, informacije ne dolaze u torbi Frane Merikana ili stranih pomoraca, eventualno spolne bolesti.
Identitet »lučkoga grada« danas je potpun promašaj, kao i kuknjava za Rijekom nakon Drugoga svjetskog rata, Rijekom 70-ih i 80-ih, sivom i depresivnom, s industrijom koja je bila toliko dobra da je propala, kao i čitav sustav.
Sve u svemu jadno, kada se sjetimo raskošne ugarske multi-kulti pomorske metropole, Rijeke kakvoj treba težiti.
Ne želim biti rob nostalgije i nepostojećih starih dobrih vremena.
Više me zanima identitet koji tek treba izgraditi, nego onaj za kojim se žali ili onaj za koji mislimo da već postoji.
Zato volim kada Randić i Turato tresnu sivi metalni kubus na Korzo da probude usnule fosilne fasade.
Zato volim kada Vedrana Rudan prvo puca a onda pita »Tko ide?«.
Zato volim kada Nada Matošević sa svojih 35 kroti filharmoniju.
Zato volim huk Armade koji protivniku ledi krv u žilama.
Zato volim biti Let 3 i čitavom svijetu pokazivati riječka muda.
Zato volim Strašne Riječane i Riječke Pičke, makar bili čista fikcija.
Volim i želim Rijeku pameti, vizija, bezobrazluka, građanske hrabrosti pa i građanskog neposluha.
Jer sve to će nam biti potrebno ako ne želimo da se jednog jutra probudimo u gradu u kojem je Torpedo glavno skladište Lidla za Hrvatsku,
Hartera centar za uvoz kineske plastične galanterije,
Viktor Lenac remontno brodogradilište mediteranske NATO flote,
a Palach turbo-folk klub.
Pitajte me za deset godina. Jer tek onda smo najebali, neće ih otjerati ni 10.000 zvončara u transu. Jer ne mora nam grad biti u banani zato što živimo u banana državi.
Bitka za Rijeku je već počela, a kreativnost je jedino oružje kojim se možemo braniti.
- Zato treba koristiti »nove luke« kako god se one zvale, MySpace, YouTube, GoogleAd, www.bilošto.com.
- Zato, ako već nema kapitala za nešto skuplje, treba skvotirati stare tvornice - studentima, kulturom, mladim poduzetnicima.
- Zato treba zabiti nekoliko antena po gradu i omogućiti svim srednjoškolcima i studentima besplatan internet.
- Zato treba beskrajno uživati u jedinstvenom gradu čije superurbano-superruralno metropolitansko područje obuhvaća planinske vrhove koji se obrušavaju u more, desetke otoka, gorska jezera, parkove prirode i fancy-dekadent rivijeru.
- Zato treba njegovati autentičan sudar mediteranske, srednjoeuropske i balkanske kulture koji omogućuje istinsko, autohtono uživanje u slanoj ribi i palenti, Sacher torti i bureku.
Post je objavljen 07.12.2006. u 13:05 sati.