NK Rijeka
Najdraža Rijeko

Iz tvoje sam kolijevke, Rijeko,
otplovio negdje daleko.
Al' uvijek si bio i ostao, grade,
čežnja u srcu mom,
ja sam u tvojoj, ti u mojoj duši,
Rijeko, jer moj si dom.

Najdraža Rijeko, otvori njedra,
vraćam se tebi, primi mi jedra.
Voljeni grade, otvori vrata,
da pogledam Kvarner sa vrha Trsata.

Najdraža Rijeko, pružam ti ruku,
spustit ću sidro u tvoju luku.
Voljeni grade, za tebe dišem,
najljepšu pjesmu srcem ti pišem.

Mladost je htjela daljine,
luke bez tvoje topline
Al' uvijek si bio i ostao, grade,
čežnja u srcu mom,
ja sam u tvojoj, ti u mojoj duši,
Rijeko, jer moj si dom.

Najdraža Rijeko, otvori njedra,
vraćam se tebi, primi mi jedra.
Voljeni grade, otvori vrata,
da pogledam Kvarner sa vrha Trsata.

Najdraža Rijeko, pružam ti ruku,
spustit ću sidro u tvoju luku.
Voljeni grade, za tebe dišem,
najljepšu pjesmu srcem ti pišem.

Rijeko dome moj.

(Glazba i tekst: Damir Badurina)

Rijeko dome moj

I kako je,
lijepo voljet te,
i svaki dan,
mislit na tebe....

… i kad gubimo,
i kad vodimo,
uz tebe smo,
tebe volimo,
tebe bodrimo!!!

dres

Free Counters
Free Counters

sick-E-show

07.12.2006., četvrtak

Pa čemu sve to?

Zašto pišeš blog?
Pa kakve su ti to teme?
Pa jesi ti normalan?
Nemaš li pametnijeg posla?
Ako već pišeš, pa piši o pičkama, o sexu, o bilo čemu drugome !!!!

To su neki od komentara kojima sam počašćen na račun sadržaja ovoga bloga.
A da ja sada ne bih ulazio u dubiozu objašnjavanja kako i zašto, jer nemam vremena na bacanje za opravdavanja, posuditi ću tekst Ivana Šarara nedavno objavljen u časopisu "Rijeka INFO".

BITKA ZA RIJEKU

Sama činjenica da se o riječkom identitetu toliko raspravlja daje naslutiti da nešto s njim nije u redu. Kad govorimo o identitetu kao pojmu, obično mislimo na »ono što je važno znati, misliti i osjećati o sebi samima«.
Kada govorimo o identitetu, ne smijemo zaboraviti njegovu drugu stranu, image – ono što drugi o nama misle, najčešće na osnovi površnih dojmova.
Imam sreću da su me obveze u proteklih mjesec dana odvele do Rovinja, Zadra, Ljubljane, Zagreba, Beograda, Hamburga, Berlina.
Tek u susretu s »drugim« ispravno nastaju svi identiteti – tako i doživljaj identiteta Rijeke lako varira od »frenetičnog velegrada« do »malog mjesta u zaboravljenom zaljevu«.
A istina je negdje u sredini, tu oko nas, kako kažu Mulder i Scully.

Rijeka je grad u tranziciji, tako da je i njen identitet u tranziciji, neuhvatljiv i fluidan. Ispravnije se baviti identitetom koji nastaje, nego secirati one stare čiji je rok trajanja odavno istekao, koje valja samo spomenuti. Dotaknuo bih onaj najčuveniji riječki identitet – identitet lučkoga grada. Svatko stariji od 25 godina sjeća se sličice iz udžbenika zemljopisa, a pod sličicom natpis »Rijeka – najveća jugoslavenska luka«. Kada gledam unatrag, čini mi se da je to bio jedini gradski identitet i image; jedino što je o Rijeci mogao misliti bilo koji stanovnik Rijeke, ali i Bleda, Banje Luke ili Kočana – kolektivna mantra: »Rijeka, to je naša najveća luka«.

U današnje vrijeme globalne informacijske umreženosti identitet lučkoga grada običan je nonsens i sljepilo; luke odavno nisu mediji, one su obične dosadne uslužne tvrtke.
Kultura, zabava, informacije ne dolaze u torbi Frane Merikana ili stranih pomoraca, eventualno spolne bolesti.
Identitet »lučkoga grada« danas je potpun promašaj, kao i kuknjava za Rijekom nakon Drugoga svjetskog rata, Rijekom 70-ih i 80-ih, sivom i depresivnom, s industrijom koja je bila toliko dobra da je propala, kao i čitav sustav.
Sve u svemu jadno, kada se sjetimo raskošne ugarske multi-kulti pomorske metropole, Rijeke kakvoj treba težiti.
Ne želim biti rob nostalgije i nepostojećih starih dobrih vremena.
Više me zanima identitet koji tek treba izgraditi, nego onaj za kojim se žali ili onaj za koji mislimo da već postoji.

Zato volim kada Randić i Turato tresnu sivi metalni kubus na Korzo da probude usnule fosilne fasade.
Zato volim kada Vedrana Rudan prvo puca a onda pita »Tko ide?«.
Zato volim kada Nada Matošević sa svojih 35 kroti filharmoniju.
Zato volim huk Armade koji protivniku ledi krv u žilama.
Zato volim biti Let 3 i čitavom svijetu pokazivati riječka muda.
Zato volim Strašne Riječane i Riječke Pičke, makar bili čista fikcija.
Volim i želim Rijeku pameti, vizija, bezobrazluka, građanske hrabrosti pa i građanskog neposluha.

Jer sve to će nam biti potrebno ako ne želimo da se jednog jutra probudimo u gradu u kojem je Torpedo glavno skladište Lidla za Hrvatsku,
Hartera centar za uvoz kineske plastične galanterije,
Viktor Lenac remontno brodogradilište mediteranske NATO flote,
a Palach turbo-folk klub.

Pitajte me za deset godina. Jer tek onda smo najebali, neće ih otjerati ni 10.000 zvončara u transu. Jer ne mora nam grad biti u banani zato što živimo u banana državi.
Bitka za Rijeku je već počela, a kreativnost je jedino oružje kojim se možemo braniti.

- Zato treba koristiti »nove luke« kako god se one zvale, MySpace, YouTube, GoogleAd, www.bilošto.com.
- Zato, ako već nema kapitala za nešto skuplje, treba skvotirati stare tvornice - studentima, kulturom, mladim poduzetnicima.
- Zato treba zabiti nekoliko antena po gradu i omogućiti svim srednjoškolcima i studentima besplatan internet.
- Zato treba beskrajno uživati u jedinstvenom gradu čije superurbano-superruralno metropolitansko područje obuhvaća planinske vrhove koji se obrušavaju u more, desetke otoka, gorska jezera, parkove prirode i fancy-dekadent rivijeru.
- Zato treba njegovati autentičan sudar mediteranske, srednjoeuropske i balkanske kulture koji omogućuje istinsko, autohtono uživanje u slanoj ribi i palenti, Sacher torti i bureku.



- 13:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
eXTReMe Tracker

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Rijeka
kao grad, kao geografski pojam,
kao insula u moru drugih gradova,
zemalja, granica i htjenja.

Flumen Sancti Viti,
St. Veit am Phlaum,
Fiume - ON,

Citta di Fiume - ONA.

Grad - Citta - ONA
mlada djevojka, vila prelijepa,
iz neslućenih daljina a ipak blizu,
zdrava naša gradska ljepotica,
čista, prepuna očekivanja, lakih pokreta,
suptilne igre, božanskih koraka,
poželjna žena, željna zaštite i ljubavi,
sigurnosti, hrli u zagrljaj majke,
"vraća" se majci zaštitnici,
hraniteljici, majci jedinoj i voljenoj.

Fiume - ON
vladar dubina, muški lik, jak i postojan,
poetičan u svojem vizualno
aludiranom mitološkom porijeklu,
čvrsto stoji na mjestu
garantirajući pobjedu i mir.
Kraj njega iz nepresušnog vrča
voda teče kao simbol pokreta i budućnosti...

Žena - što čvrstom voljom
pokazuje put dobrodošlima
i onima koji to već nisu.
Savjest i kuratorica "naših interesa".
Kreatorica naše prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti.

Žena - djevojka - akt -
opet alegorijski prikaz
poželjne mlade Rijeke
što nam kao ljepotica garantira
estetski i svaki drugi užitak i prosperitet.

"Indeficienter" - voda nepresušna,
kao vječiti simbol promjene i nečeg budućeg.
Kao alegorija za grad, za postojanje...

Govoreći jezikom riječkim - fjumanskim
ili nekim drugim, viđena u tuđim snovima,
snivana, viđena od sebe same,
željna takva, sva puna ushita,
mladalačke energije i poleta,

Rijeka - djevojka mlada i čedna ,
što hrli u zagrljaj majke,
ili pak ljepotica neiskusna
što opsjednuta ne zna kuda bi,
kako i s kim bi.

U tim povijesnim izmaglicama
ipak najviše prikazivana bila je kao žena,
djevojka, što u vilinskoj igri stremi ka budućnosti...