(prethodni nastavak)
Morpheus je, ušavši u Hanin san, uspio, uz njezinu pomoć, spasiti Rose.
Hana je voljela svoju sestru. Stoga je smrtnica Hana imala moć veću od božanske. Moćni se bog snova Morpheus morao osloniti na moć ljudske, sestrinske ljubavi.
Iako je Rose bila starija sestra, uloge su se često zamijenjivale, pa je Hana brinula o Rose, bila često njezin glas razuma.Sada je Hana bila Rosein spas.
Morpheus se zarekao kako će od sada Hana sanjati samo lijepe snove. Jer Hana je spasila Rose koja je bila – Morpheusov san.
No, Rose se nije osjećala spašenom.
Hana joj nije ispričala svoj san, nije pominjala visoku tamnu priliku, ni ulogu toga neznanca u Roseinu spašavanju. Hana nije željela uznemiravati Rose, jer Hana se jako brinula zbog Roseina dugotrajnog i neuspješnog oporavka.
Prolazili su tjedni a Rosei se nije vraćala ni snaga, ni vedrina ni životna radost. Susret s Morpheusom, mjeseci borbe s njim i sa samom sobom, let u crvenoj fotelji, trenutci u kojima se borila s perzefonom u tunelu koji je vodio ka zasljepljujućoj svjetlosti .... Pa potom tama i teško buđenje ...
Rose je, probudivši se, očekivala da joj se Morpheus javi, barem u snu. No njeni su snovi bili bez snova. Pitala se zašto se Morpheus ne pojavljuje, što je s njim ... što je s njezine preostale dvije želje. Pitala se nije li je Morpheus napustio, kada je ušla u perzefonin san. Je li ona za Morpheusa bila samo kratkotrajno zanimljiva igračka? Je li se Morpheus vratio starim navikama i starim zabavama?
Je li Morpheus ..... uopće postojao?
Rose se počinjala pitati nisu li sve to bile halucinacije, nisu li to bili simptomi bolesti koja je napala njezino tijelo i njezin um. Rose je osjećala užasnu usamljenosti. Unatoč toploj brizi njezine obitelji, Rose se kočila od hladnoće koja ju je obuzimala. Imala je osjećaj kako joj krvotok staje, kako joj se stopala, šake i cijelo tijelo hlade. Osjećala se kao da je sunce zauvijek zašlo, kako je osuđena zauvijek živjeti u hladnoj i praznoj sjenci.
Roseina obitelj bila je sve zabrinutija i sve se više trudila oko Rose. Djevojčice su joj donosile lijepe sitnice. Nizale joj ogrlice od zrnja, crtale vesele crteže, pričale školske dogodovštine.
Sestra ju je pokušala nagovoriti da izađe van, dobro utopljena, i odvaži se na kratke šetnje.
Luka bi joj donosio svežnjeve novina i snopove DVD-a iz obližnje videoteke. No, Rose bi na sestrina nagovaranja samo odmahivala glavom, novine bi ostale nepročitane ai filmovi neodgledani. Čak bi i priče djevojčica Rose slušala s odsutnim osmijehom. Rose bi samo potapšala po baršunastoj glavi jazavčara Hekora kad bi joj on prišao, pogledao je svojim tužnim pogledom i gurnuo je vlažnom njuškom. Više joj nije pomagalo ni glađenje sjajnog crnog krzna njezina mačka Lucifera. A Lucifer se konačno sprijateljio s Hektorom, pa je danju zajedno s njim spavao na Haninoj strani bračnoga kreveta. Tek bi se navečer došunjao do Roseina kreveta i legao kraj nje, privivši joj se uz bok.
Rose je neprestano bila umorna, iako bi većinu dana prespavala snom bez snova. Noću bi dugo ležala budna, piljeći u tamu, bez misli i bez osjećaja. A ipak je osjećala kako je iz njezina života nestalo sunca, kako živi u nekoj dubokoj sjenci.
Rose se užasno bojala povratka kući. Bojala se kako na njenom blogu više nema linka do Morpheusa ... kako tamo više nema ni traga Morpheusu ... kako ga tamo nikada i nije bilo.
Mislila je kako se više ne može vratiti svojoj nekadašnjoj trezvenoj svakodnevici.
Rose bi najradije zauvijek ostala šćućurena pod sestrinom zaštitom, u toplom krilu sestrine obitelji. Rose nije htjela svoju sestru ni njezinu obitelji opteretiti vlastitom sjenkom. Bila je slaba, no još uvijek ponosna i nije željela nikomu biti na teret. Pogotovu ne onima koji su je voljeli.
Stoga je skupila snage i sestri rekla kako se vraća svojoj kući. Oduprla se svim sestrinim argumentima kako još nije dovoljno jaka.
I tako je Luka, Rosein šogor, ukrcao Roseine stvari u automobil. Rose je sjela na stražnje sjedište, a kraj nje je, protestirajući, zatvoren u putnoj košari, sjedio njezin crni mačak Lucifer.
Vraćali su se kući.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 01.12.2006. u 23:59 sati.