Još prije par dana bila sam presretna... ali onda je jedna njegova rečenica sjela upravo onako kako nije trebala... I sve do sada prešućivane stvari, sve ono o čem nisam željala razmišljati, šta sam sakrivala od same sebe... Sve je to u svom najgorem obliku isplivalo u mojoj svijesti. I uobličilo se u riječi... Sve što sam prešućivala i gutala do sada, uvjeravala samu sebe da je nevažno...
I njegova djetinja reakcija... reakcija prekida sve komunikacije. Reakcija primjerena osnovnoj školi, ali ne i završetku veze između dvoje tridestogodišnjaka... Smatram da veza koja traje duže od pola godine zaslužuje više od par kurtoaznih rečenica mailom.
I zato neka mi oproste svi koji su vjerovali u nas... Možda uspijem i sama sebi oprostiti, ali ovaj puta su mi jasno okrenuta leđa, nije mi ostavljen izbor.
Sutra sam pozvana na privatni party sa profesionalnim DJ-em.Na popisu je 85 uzvanika i svi smo zamoljeni da obučemo crveno...
Među njima je i netko tko se godinama uvijek trudio, kome je bilo stalo... A ja razmišljam da mu konačno pružim šansu.