(Pisano ovog jutra...)
Možda sam od najranijeg jutra znala kuda me srce vuče... Probudila sam se ranije i iako nisam imala prvi sat krenula sam u školu... Možda sam namjerno i odbacila svoju uobičajenu rutu od kolodvora do Zagrebačke banke, pa preko parka do škole... Možda sam željela biti baš ovdje... Da vidim ovaj prizor... Stojim na jednom od brežuljaka Starog grada, na jednom od naših mjesta, na mjestu gdje smo se prvi put poljubili i gdje smo zagrljeni gledali u sumrak i svjetla mog grada... Prve večernje zvijezde (naše zvijezde) sjale su iznad nas... Noć je tada za nas značila rastanak, kraj našeg prvog susreta... Tad smo se po prvi puta morali odvojiti, a to nismo željeli... Bilo je to prije gotovo dva mjeseca.
I sad stojim ovdje, na istom tom mjestu, s kemijskom i blokićem u ruci i gledam u daljinu. Rano je, sunce još uvijek nije izašlo, jutro se tek budi... Sunce slika predivnu sliku svojim zadivljujućim bojama po nebu... Ružičasti, narančasti, ljubičasti i crveni tonovi posvuda išarani po nebu, na oblacima... Poput valova na nebeskom moru... Nebo iza oblaka je svjetloplavo, jasno, dok oblaci gore nebeskom vatrom...
Sunce proviruje iznad varaždinskih krovova i tornjeva crkava... I oni gore u tom plamenu... I drveće, sad je istih boja kao i nebo... Poprima boje sunca...
I moja polovica našeg srca gori... No ne zbog ljepote ovog prizora... Prizora tako divnog da bi i najhladnijoj osobi duša zatitrala... Ne... Moja polovica našeg srca gori iz čežnje za voljenom osobom... On sad još spava, moj anđeo... I ne zna da sam sad ovdje, na mjestu koje nam je toliko važno... I ne zna da mi nedostaje... Ali možda to osjeća i u snu...
Još jednom krećem tragom naših koraka... Stazom koju smo ne znam koliko puta prošli zajedno... Drveće koje ga uvijek podsjeti na more... Naše drvo na koje smo se penjali i ljubili se u zaklonu njegovih grana... Iznad ljudi koji su šetali i prolazili tom stazom... Brežuljci Strarog grada gdje smo se penjali... Vidim onu vrbu ispod čijih smo gustih grana nestajali... Nestajali za cijeli svijet... Naše klupice... Na usnama osjećam svaki poljubac koji smo si ondje dali...
Produžujem ovo moje malo hodočašće i krećem polako i teška srca prema staroj jezgri grada... Ne želim otići... Jer ovdje su sjećanja toliko živa...
Ulice grada su gotovo prazne... Koraci mi odjekuju i uz njih čujem gugutanje golubova... Jedna mačka pretrči preko ulice... Mijauuuuu... (Nasmješim se.)
Golubovi zoblju nešto na pločniku na Franjevačkom trgu... Žuto lišće na granama uz crkvu gleda u nebo... Spuštam se prema kazalištu i susrećem neke đake koji idu u školu... Veselo razgovaraju... No ulice su većinom prazne... Tu i tamo neki ljudi, ranoranioci...
Zvone zvona... Ponovo odjekuju... U ovom gradu gotovo uvijek zvone zvona...
Ponovo gledam u nebo... Ono gubi svoje vatrene tonove, oblaci postaju bijeli i nebeski ocean iza njih...
Još uvijek kročim ulicama svog grada, ispisujući ove riječi svakim novim korakom... Dolazim do kazališta, fontane i glavnog gradskog parka... Tu smo se upoznali, do fontane... Tu na klupici iza nje čekala sam ga... Kapljice vode u fontani blješte na prvim jutarnjim zrakama sunca...
Opet zvona...
Ulazim u park... Sunce je i ovdje izlilo svoje šare... Jedno stablo divljeg kestena žute boje... Još nekoliko naših klupica... Teško je prolaziti ovdje a da me uspomene potpuno ne obuzmu... Žuto lišće uz sivi puteljak, savršena kulisa za sve ono što se dešava u mojoj polovici našeg srca... Neka toplina me grije...
Iza naše klupice nalazi se stablo tise... Crvene bobice na zelenim granama... I te prekrasne boje...
Znam da moram dalje jer ostat ću ovdje začarana, smrznuta, zarobljena sve dok se on ne vrati i ne probudi me poljupcem... (Baš kao u nekoj bajci...)
Na rubu parka posljednji put se osvrćem... Gledam u raskoš i ljepotu praka... I u nebo... Oblaci su sad došli i nadvili se nad moj grad... Polako brišu nebeski sjaj... A tad se trak svjetlosti probije između njih...
Novi dan se probudio... Još jedan bez njega... Postoji jedna utjeha... Sutra... Sutra ćemo opet biti zajedno...
Post je objavljen 18.11.2006. u 12:58 sati.