Jucer sam na vijestima cula vijest koja mi ne da mira. Jedan nizozemski tek vjencani par je otisao na medeni mjesec na Novi Zeland. Putovali su kamperom. To je inace tipican i jeftin nacin za putovati ne samo Novim Zelandom, nego npr. i Australijom, Amerikom ili Kanadom. Imas istovremeno i prijevozno sredstvo i mjesto za spavanje, a u zemljama koje su dosta skupe to se definitivno isplati. Ali da nastavim. Ovaj mladi bracni par su u njihovom kamperu napala dva naoruzana muskarca. Prvo su ih natjerali ici od bankomata do bankomata i uzimati novce na svakom od njih, a zatim su zenu silovali i to pred ocima njenog bespomocnog muza. Zasto se ovakve stvari moraju dogadati? Ako su ih vec zeljeli opljackati, zasto su jadnu zenu morali i silovati? Oboje moraju biti totalno istraumatizirani. Zamislite samo kako je bilo tom covjeku da gleda kako mu zenu siluju, a da joj nikako ne moze pomoci? I to im je bio medeni mjesec... Jadni ljudi.
Jedna moja prijateljica ide u sijecnju s momkom 5 tjedana na Novi Zeland. Odabrali su Novi Zeland zato sto je to jedna civilizirana zemlja s malo kriminala u kojoj bez problema mozes putovati i osjecati se potpuno sigurno. Cesto puta su se cudili da ja uvijek izaberem necivilizirane zemlje u kojima mi se tko zna sto moze dogoditi. I onda cujes da se ovako nesto dogodilo upravo na Novom Zelandu. Ovo je dokaz da nikad ne znas sto ti se moze dogoditi, bez obzira gdje ides. Bez obzira koliko neka zemlja bila "civilizirana'' uvijek ima ludaka koji drugima zagorcavaju zivot. Kad nesto ovako cujes pomislis da bi ti bilo najbolje ostati doma i uopce nigdje ni ne ici, ali stvar je u tome da ti se i doma mogu dogoditi ista sranja.
Evo npr. ta ista prijateljica je jednom opljackana i to blizu vlastite kuce u Rotterdamu (u kojoj je zivjela vec 4 godine). Tu vecer je oko 11 h hodala od tramvajske stanice do kuce, kao sto je to vec milijun puta prije te veceri bila napravila. U jednom trenutku je cula kako netko iza nje trci. Okrenula se i vidjela tri momcica od oko 15-16 godina kako trce. Uskoro su je sustigli, uperili joj pistolj u glavu i opljackali je. Srecom joj nisu nista gore napravili, jer mogli su je isto tako lako istuci ili silovati. Od toga je proslo mislim vec 2,5 godine, ali ona je jos uvijek istraumatizirana. Cesto puta se navecer ne usudi sama ici doma, nego zove momka da je pokupi ili je ja otpratim do kuce. Jednom sam s njom setala po gradu usred bijelog dana i ona se uplasila samo zbog toga sto je netko iza nas trcao jer ju je to podsjetilo na vecer kad je opljackana.
Ne znam kako postici da se osjecas sigurnije. Mislim da je posebno tesko biti zena, jer se osim pljacke bojis i silovanja. Treba biti oprezan bez obzira bio ti u svom rodnom gradu koji poznajes kao vlastiti dzep ili u dalekom bijelom svijetu. Ali ipak, zivjeti u neprestanom strahu i paranoji takoder nije bas privlacno. Mene jednostavno rastuzuje da ima toliko bolesnih ljudi na ovom svijetu. Ja bih svih njih bacila iza resetaka i sto se mene tice ne bi oni tako brzo ponovo osjetili okus slobode.
Post je objavljen 13.11.2006. u 11:48 sati.