Najbogatiji vrabac na svijetu.

sparrow


Christiame Smith: Vrapčja gozba

Majstorica,
kojoj ovaj post poklanjam za brže ozdravljenje,
podsjetila me.

Na lijepu priču o vrapcu, najbogatijem na svijetu.
Priču je napisao Eduard Patiška,
a prelijepe ilustracije za priču naslikao je Zdenek Miler. Česi obojica.



Nažalost, uspjela sam pronaći samo ovu naslovnicu mađarskoga prijevoda,
a ne i originalnu, češku.

Vrabac iz priče otkrio je na željezničkoj stanici vagon. Prhnuo je unutra, kroz malenu rupicu na krovu vagona. I otkrio - pravo blago.
Vagon je bio pun žita.
Vrabac je bio lakom. Pa je sve to žito želio zadržati za sebe.
Nije pozvao svoju braću i prijatelje da žito s njima podijeli. A sve se to događalo zimi. Kad je svijet bio pod snijegom. A vrapci smrznuti i gladni.
Pun vagon žita! Samo za njega!

Nije ni čudo što je vrabac pomislio kako je - najbogatiji na svijetu.
Pa je jeo, jeo ... jeo.
Kljucao i gutao zrna žita, halapljivo i gladno ... a potom samo lakomo.
I naduo se poput lopte.

Rupica na krovu vagona postala je premalena. Pa debeli vrabac nije više mogao izletjeti van.
I tako je sjedio na hrpi zlata. Zlatnoga žita.
Koje mu odjednom - više nije prijalo.
Više se nije osjećao najbogatijim na svijetu.
Bio je samo prežderan ... i usamljen.

Priča završava lijepo.
Vrabac je - neko vrijeme postio.
Nije to bilo lako. Ne jesti, sjedeći na hrpi zrnja.
No, gladujući sveo se na pravu mjeru. Da prođe kroz rupicu na krovu vagona.
I odleti ...dozove svoju braću i prijatelje.
I žito podijeli s gladnima, s braćom i prijateljima.
Shvatio je kako je tek sada, kad svoje bogatstvo dijeli - najbogatiji vrabac na svijetu.

Kakva lijepa priča.
O vrapcima. Koji su vrlo socijalne ptice.
Pa onaj iz jata koji naiđe na mrvice, kljucne samo jednom, pa potom odleti po ostale.

U ljudskom je jatu nažalost, puno više vrabaca koji misle da su najbogatiji na svijetu ako sjede sami, nikad siti. Na hrpi zlatnog zrnja. U mraku vagona pohlepe i sebičnosti.
Mnogi i ne shvaćajući kako više ne mogu proletjeti kroz spasonosnu rupicu na krovu.
Na svjetlo i sunce. Među druge vrapce.
Ljudski vrapci rijetko smognu snage - gladovati na hrpi hrane.
I podijeliti svoju hrpu.


Krtecek_Zdenek-Miler



Zdenek Miler
je ilustrator i autor animiranih filmova. Najpoznatiji je po seriji crtića o Krtiću i njegovim prijateljima.

Jako su mi drage Milerove ilustracije. Taj njegov divan svijet.








Slikovnice Zdeneka Milera vole djeca diljem svijeta.
I ja sam jedno od njih.
Nije mi nimalo čudno što su Milerove ilustracije naročito omiljene - u Japanu.



A Česi su se znali odužiti Zdeneku.
Pa je njegov Krtić dospio na
poštanske marke.



mole

thechestnut.com/snippets

P.S.

U komentaru, iza posta o vrapcima, krivo sam ilustraciju priče o najbogatijem vrapcu pripisala jednom drugom Zdeneku - Burianu, umjesto Mileru.
A i Burian je - izvrsni češki ilustrator.

Izvinjavam se obojici Zdeneka, zbog te greške.

P.S. na P.S.

I ja sam se okušala u kreiranju ilustriranju slikovnica.
Za široku dvočlanu publiku.
Za Jelenu i Sanju, moje nećakinje.
Kad su bile male. I uživale u pričama svoje tetke Rusalke.



Možda ću, jednom... kasnije, prelistati cijelu slikovnicu.
I ispričati vam priču o Rukavici .... izgubljenoj na putu.
Točno onako kako sam je pričala.
Jeleni i Sanji, dok su bile djevojčice.

Post je objavljen 13.11.2006. u 12:01 sati.