Lov na kitove ponovo je otvoren. Island, Norveška i Japan ponovo su usmjerili svoje flote na te jadne sisavce. Tužne pjesme kitova koje se čuju morima svijeta uskoro će utihnuti kao bečki dječak u pubertetu. Da bi spasili te morske slavuje potrebno je prodirijeti dublje u tematiku, odnosno razloge njihovog izlova.
Sve je to počelo zbog kitove masti. Mast je željeni produkt koji se dobije destilacijom te jadne životinje (destilira se tako da se kit gurne u veliki ekspres lonac). Zašto kitova mast? Ona sadrži enzime koji najbolje neutraliziraju oksidanse u ljudskom tijelu i time je izvor mladosti. Malo je poznato da su nam kitovi genetski bliži od čimapanzi ili Mađara. Konzumiranje kitove masti ustvari je samo jedan korak ispod kanibalizma.
Sada vam je jasno da lov na kitove nije samo unosna gosopodarska grana nego čin koji seže duboko u samu narav čovjeka. Prije novca kitova mast je bila sredstvo plaćanja pa čak je i povezujemo sa prvim podjelama društva na klase koje još i danas nalazimo. To je i razlog zašto se u Japanu tako dugo držao feudalni poredak. Japanska je žena mogla ostaviti svoga muža ako joj on ne osigurava svakodnevne potrebe za kitovom masti. "Nemaš kita nemaš penis" grubo je prevedena poznata japanska izreka kojom bi očevi ohrabrivali svoje maloljetne sinove kad bi ih slali u ratove za kontrolu nad lovištima.
To je ujedno i rješenje lingvističke zagonetke o kojoj smo svi razmišljali (Zašto se penis kaže kita?). Marko Polo se izgubio u prijevodu i pomiješao ta dva pojma kad je donijeo tu riječ iz neprijateljske nam Azije.
Jedna od najpoznatijih knjiga svjetske literature "Moby Dick" Hermana Melvilla kroz simbolizam se bavi tom kontroverznom problamatikom. Knjiga govori o opsesivnom kapetanu Ahabu koji lovi mitskog albino kita Moby Dick-a. Kad pročitate knjigu bude vam jasno da je Moby neposredno uzrok nepravednog društvenog poretka i raspodjele dobara. Najgore je što jadan Moby nije kriv za to nego je društvo krivo. To je još jedan slučaj nerazumjevanja čovjeka sa životinjskim svjetom. Da smo samo razumjeli dinosaure i njihove potrebe ne bi ih istrebili.
Suživot dinosaura i ljudi je bio moguć!!!
Ovime bi dao i savjet mlađim čitateljima da na satu lektire kad se bude obrađivao Melvillov Moby Dick slobodno dignu ruku i kažu da Ahab nije luđak nego da je borac protiv raslojenosti društva po klasama pa čak i rasizma.
Post je objavljen 12.11.2006. u 23:50 sati.