Doba života i doba smrti

Thomas Holloran:Beethoven's Death Mask Study #1
Oil on Acrylic primed canvas
48" X 36", 2000

Cvijeće ... cvijeće ... cvijeće
I svijeće.

Za mrtve. Pokojne. Umrle.
Davno.
Ili - jučer.

One kojima vječna svjetlost svijetli.
U našim sjećanjima.
Osvjetljava njihove živote. Prošle. Završene.

Kud' nestadoše njihova sjećanja?
Misli i zamisli? Ideje? Emocije?

Njihova tijela pretvoriše se u prah.
Prah prahu.
Zemlja - zemlji.
Pa iz njih niču vlati trave. I žita.
I cvjetaju crveni makovi.
Iznikli iz njihove krvi.

Lebdi li njihov duh negdje među oblacima?
Na krilima vjetra, il' anđela?
Ili su i sami - dobili krila?

Ništa ne nestaje bez traga.
Energija je neuništiva.
Pa se legije ljudi, rođenih od smrtnika Adama i Eve, rađaju.
Tisućama godina.
I umiru.

Jer vitka dama s kosom u rukama jedina je pravedna.
Ne zaobilazi ni moćne, slavne, bogate, lijepe, pametne ...
Ni ljude, ni životinje.
I biljke venu. I najljepši cvijet strune.
A ljiljan trune brže od poljskoga cvijeta.

Smrt razdvaja.
Roditelje i djecu.
Djecu i roditelje.
Braću i sestre.
Prijatelje.
Poznanike.
I ljubavnike.

Možemo se spustiti u Had.
Povesti za ruku svoju Euridiku.
No nećemo izdržati.
Osvrnut ćemo se. Poput Orfeja.
Sami ćemo se iz Hada vratiti.
Jer živi pripadaju životu.
A mrtvi - smrti.

Živi moraju živjeti.
Vlastiti život.
Jedini im dan.
Gorjeti svoju svijeću.
Dok ne izgori. Dužinom koja joj je određena.
Sagorjeti svoj fitilj.
Otopiti svoj vosak.
Čuvati svoj plamen. Od vjetra. I propuha.

Svijetliti.
Sebi. I drugima.
Svjetlošću svojih misli i zamisli. Ideja. Emocija.
Grijati se toplinom vlastita tijela.
I dati te topline.
Djetetu.
Prijatelju.
Ljubavniku.

Ili barem nekom štenetu. Il' mačetu.
Zalutalom. Odbačenom. Smrznutom. S ulice pokupljenom.

Živi moraju živjeti.
Svijetliti i grijati.
Osvjetljavati i zagrijavati.
Sebe i druge.

I sjećati se dragih umrlih.
Koji u njima i dalje žive.
U njihovim sjećanjima.
U našim sjećanjima.
U mojem sjećanju.
Svjesnom i nesvjesnom.

Znam što sam dobila od dragih mi mrtvih.
Život.
Od Magde i Matije.
Ane i Ferdinanda.
Aurele i onoga kojeg je ljubila.
Živim zato što su se oni sreli.
Voljeli se i ljubili.
Oni.
I oni prije njih.
Unazad do Adama i Eve.
Il' velikog praska.

I mi ćemo živi poslužiti.
Život produžiti.
Vlastitom puti.
Il' vlastitom sviješću.

Pa se nadam da ćemo i dalje svijetliti.
I kad' nam se svijeća utrne.
Svijetliti u sjećanjima živih.
Barem jedan dan.
U godini.

Kad se na grobove nosi svijeće.
I pale svijeće.
One od voska.
I one od uspomena.



Istraživanje, Večernji list, 29. listopada 2004.
U život poslije smrti vjeruje polovica građana,
smrti se boji samo četvrtina


Krizanteme, slikane na porculanu


Bijele krizanteme


Corot,jean,Baptiste,Camille: Orpheus,leading Eurydice from the underworld


George Frederick Watts: Orpheus and Eurydice
Oil on Canvas
Completed in 1877
Original dimensions: 38.0cm x 65.0cm (15.0in x 25.6in)
Original Painting held in Watts Gallery , Compton, Surrey England

classicartrepro.com/artistsc

P.S.

U naslovu posta parafrazirala sam naziv romana. Ericha Marie Remarcka.

Koji je, jednom prilikom rekao:
Kad izgubim vjeru u ljude, odem na groblje.
Nigdje toliko vjernih muževa, ljubljenih supruga, dragih roditelja i dobre djece - kao na groblju.

Post je objavljen 01.11.2006. u 05:00 sati.