Neobično je to malo... On i ja... Kako razmišljamo i djelujemo na dva apsolutno različita načina, a misli nam se toliko često poklope... On vidi svijet u crno-bijeloj tehnici. Postoje stvari koje su bijele, svjetle i pozitivne. I postoje one druge, koje su sve obrnuto od toga... Dok ja... Meni je sve tu negdje između... Volim one izrazite kontraste, iako sam svjesna da se u svijetu većina stvari svodi na gradaciju... Za razliku od njega, ja ne vjerujem u apsolutno bijelo, savršeno i bez mane, barem ne na ovom svijetu... Ali isto tako i ne vjerujem da s ove granice postojanja negdje ima i ono najmrklije crno, iako dosta dugo lutam u noći... Uvijek postoji neka zvijezda koja rasvjetljuje mrak, slabašna nada, tračak smijeha i sreće... Kad sam bila žalosna tonula sam u sivilu, ne u crnilu...
Vjerujem u nijanse. U njima se nalazi razlika, koja je često gotovo neprimjetna... No postoji... Već jedna zraka svjetla čini razliku... I zbog tih nijansi i ne mogu gledati sve crno-bijelo... Ne mogu neke ljude, događaje i djela stavljati na istu razinu jer... Razlika postoji... Vjerujem u okolnosti. Okolnosti zapravo čine neku osobu onakvom kakvom je, u velikoj mjeri, ali ne i potpuno. Neka osoba je izgrađena od svojih misli, stavova, osjećaja, čežnji, želja, predrasuda, zabluda... I sve te stvari čine je osobom kakva jest... Nije sve bijelo, a isto tako, nije ni sve crno... Isto tako je i s događajima, pojavama i stvarima... Najčešće imaju i pozitivne i negativne učinke i posljedice... Trudim se uvijek sagledati i dobre i loše strane nečega... Ali ne volim previše osuđivati... Jer shvaćam, nisam ni ja bez mane... Ali sve oko sebe vidim u nijansama sive... Nešto vidim jako svjetlo, nešto jako tamno... Ali samo crno i bijelo ne...
Voljela bih reći da vjerujem u bajke... Iako doživljavam nešto bajci nalik... Jasno definirano dobro i zlo... Da je barem sve tako jednostavno!!! Bitka između dobra i zla, svjetlosti i tame događa se u svakom od nas... Svaki naš čin nas određuje... Svaka naša misao... Ili svjetli našu dušu ili tamni... Ta bitka je stalna... Nikad ne prestaje... Svakim novim danom i novim korakom... No većinu vremena mi smo samo ljudi, nismo ni sveci, ali smo i daleko od prokletog... Sivi... Nitko nije sastavljen isključivo od mana i nedostataka, ali isto tako nitko i nije bez njih.
To je moj pogled na sve... Ne znam postoji li neka objektivna stvarnost, jer ono što smatramo realnim zapravo uvelike ovisi o našem doživljavanju... A i... Najčešće ne živim u stvarnosti... Lebdim negdje izvan svega, držim se postrani... Zato i ne znam koliko imam pravo pisati o tome... Ludi me smatraju neobičnom... Imam neke ideje koje su blago rečeno sanjarske... Zapravo shvaćam da su posve nerealne i neostvarive... Ali ipak... To su moje ideje. One su jedna od stvari koje čine moje "ja".
Izrazila sam ovdje neke svoje misli... No nemam ni najmanje namjere svađati se čiji pogled na svijet je pravi, njegov ili moj... Niti želim mijenjati način na koji gleda svijet... Na kraju se sve ionako sve svodi na isto... Svijet je prepun boja i šara... Nije ni crn ni bijel ni siv... A ipak, ujedno je sve to...
Post je objavljen 25.10.2006. u 21:30 sati.