Marketing
Hrvatska protiv Andore i Engleske
Već tradicionalno Armada je i u posljednja dva kvalifikacijska susreta bila nazočna na Maksimiru, na utakmicama protiv izabranih vrsta Andore i Engleske. Prva utakmica odigrana je prošle subote. Protivnik je bio navijački neatraktivan, no svejedno oni koji drže do repke, naći će načina i vremena. Te prilike skupilo nas se je oko 30 tak na istočnoj tribini, gdje pokušavamo uskladiti navijanje s ostalim navijačima. S obzirom da su na sjevernoj tribini bili uglavnom indijanci i neiskusni navijači, o nekoj organiziranoj podršci nije bilo govora. U svakom slučaju, osjetio se je nedostatak domaće skupine na vlastitoj tribini. Štoviše, na kraju utakmice neki od takvih vrlih navijača, zamijenio je utakmicu naše zajedničke vrste sa klubom iz Maksimira, na što su naši dečki uzvratili zvižducima. Isti su nam otpjevali „Šugavu Ri...“ Iako nismo bili umiješani, ipak treba izdvojiti sukob jedne mlađe grupe Boysa sa malobrojnijim pripadnicima Torcide, u kojem su ovi napadnuti gore prošli. To je svakako bacilo ljagu na ponovno uspostavljanje navijačkog jedinstva, posebice stoga što je samo dva dana poslije u goste stigao brojni kontingent Engleza.
Hrvatska-Engleska:
Tijekom noći po centru Zagreba došlo je do niza manjih sukoba hrvatskih navijača s onim engleskim. Iako su postojale opravdane sumnje da će Englezi tradicionalno zauzeti glavni trg, isto se nije desilo. No priča dobiva drugi epilog, jer su se na tom istom trgu, i to pred Englezima masovno potukli Boysi s Torcidom. Ne ulazeći u povod i tko je „prvi bacio kamen“, izgubili smo svi mi, odnosno oni koji su stvarali kult reprezentacije. Prema dogovoru okupljamo se u jednom kafiću u blizini stadiona, te se u grupi od 100 tinjak kreće prema stadionu. Do stadiona nije bilo nikakvih roblema, mada je samo pola sata ranije, zbog međusobnog navijačkog sukoba, uhićeno oko 100 navijača. Prilikom čekanja za ulazak na stadion (čitaj: stoka ima bolje uvjete kada je vode u klaonicu), neki indijanci odlučili su nam otpjevati pjesmu o Rijeci, vrbama, Srbima, Armadi, a poslije naše reakcije završilo je sa „nemojte, pa danas igra Hrvatska“! Zbog takvih „Hrvata“, policija je pokupila nekoliko naših dečki. Smještamo se na gornji dio tribine, te kao i uvijek pokušavamo animirati, započeti i držati ritam navijanja. Ponekad je to utopija, ali mora se. Očito da su kratka i glasna skandiranja, jedino što naša publika zna, osim reklamnih pjesama za neka domaća piva! Državna himna i slične pjesme, nisu valjda učili u školi. Na tribinama je postavljena koreografija, crvenim i bijelim najlonima, koji su činili dio kvadratića s nacionalnog grba. Jednostavno bez poruke. Atmosfera se podgrijava uz nekoliko baklji, a prava euforija nastaje u 2. poluvremenu, kada zabijamo dva gola. Englezi, koji su do tada, tradicionalno znali čujno zagrmiti s juga, doslovno nisu ispustili glasa.
Poslije tekme, još pokoja piva pa pravac Rijeka.
Post je objavljen 15.10.2006. u 13:45 sati.