< | listopad, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Koliko vas je momentalno tu.......
.....Zika....
....:::::::::....:::::::.....::::::..
src=http://counter.enormouscounter.com/script/1152654489>
M | Masculine |
A | Arty |
U | Unnatural |
R | Rounded |
O | Odd |
¸
.....................Street race na Grobniku 2005.....>....i auto bez konkurencije na street race_u (čak je imao i pomocne kotače od iza da ga ne dize na zadnja 2 te da ne gubi na snazi).........ma razmisljejte o jačini....!>>...evo vam sada malo slika za vrijeme noći i sumraka.....>...I zavrsni zakljucak: AKO VAM NEKI AUTO IZGLEDA IZVANA BIJEDAN NEMOJTE ODMAH MISLITI DA U NJEMU NEMA SNAGE..!!!!!
MASKOTE SVJETSKIH PRVENSTAVA.....World Cup Willie
England - 1966
Juanito
Mexico - 1970
Tip and Tap
West Germany - 1974
Gauchito
Argentina - 1978
Naranjito
Spain - 1982
Pique
Mexico - 1986
Ciao
Italy - 1990
Striker
United States - 1994
Footix
France - 1998
Ato, Kaz and Nik
Korea/Japan - 2002
Goleo VI
Germany - 2006
Najbolji strijelci svjetskih prvenstava: 1930. Guillermo Stabile
1934. Oldrich Nejedly
1938. Leonidas
1950. Ademir
1954. Šandor Kocsis
1958. Just Fontaine
1962. Florian Albert, Valentin Ivanov, Dražan Jerković, Leonel Sanchez, Vava, Garrincha
1966. Eusebio
1970. Gerd Müller
1974. Gregorz Lato
1978. Mario Kempes
1982. Paolo Rossi
1986. Gary Lineker
1990. Salvatore Schillaci
1994. Hristo Stoičkov, Oleg Salenko
1998. Davor Šuker
2002. Ronaldo
2006. ???????
Navijački rekorder na utakmici Brazil - Hrvatska
Jedan od 72.000 gledatelja koji su na Olimpijskom stadionu u Berlinu pratili ogled između aktualnih svjetskih prvaka Brazilaca i Hrvatske bio je i Carlos Farasang iz Furtwangena (34). Njegovo ime ne otkriva mnogo, no riječ je o jednom od svjetskih rekordera po broju posjeta nogometnim stadionima. Farasang je odgledao više od 1.000 utakmica na 900 stadiona u 109 zemalja svijeta, među kojima je i Hrvatska. Sa svake utakmice ima fotografiju i ulaznicu, a rekord mu je 12 odgledanih utakmica u devet dana u sedam zemalja.
Tijekom Svjetskog prvenstva 1994. godine u Sjedinjenim Državama imao je 34 leta zrakoplovom u 30 dana i vidio je 17 utakmica World Cupa, te dvije prijateljske.
Najdraži stadion mu je Boca Chica u siromašnom predgrađu Buenos Airesa gdje je svoj nogometni put započeo Diego Maradona.Volim male i stare stadione s dušom. Svi njemački stadioni su sterilni i hladni, kazao je Farasang, koji u Furtwangenu ima obrt za renovaciju i sitnije kućanske popravke i koji godišnji odmor provodi po zemljama u kojima još nije bio.
Najveću neugodnost imao je u Africi, na granici Gvineje i Sierra Leonea, gdje ga naoružani vojnici nisu željeli pustiti u Sierra Leone. U Johannesburgu je opljačkan, a na Patagoniji je ozlijeđen, nakon što ga je pogodio komad leda u glavu.
Jednom ga šef nije htio pustiti na put, pa je dao otkaz, a za jedno putovanje morao je prodati automobil kako bi podmirio troškove. Moji prijatelji su oduševljeni mojom zaluđenošću putovanjima i nogometnim utakmicama, no dio susjeda misli da sam luđak i lijenčina, rekao je Farasang.
MySpace Avatars
look me...
MySpace Avatars
mmmmmmmm..
MySpace Avatars
lomi (A.C.A.B. od malih nogu)
MySpace Avatars
ako nikad niste probajte (do jaja)
MySpace Avatars
kiss
MySpace Avatars
e da sam sad tu...
MySpace Avatars
too
MySpace Avatars
cure s ovakvim očima(mmmmmmmmm)
MySpace Avatars
NEEEEEEEEEmam idejaaaaaa..
Neki poznati nogometasi....
Hot--- rods.......
Strava Tetovaže...
Već tradicionalno Armada je i u posljednja dva kvalifikacijska susreta bila nazočna na Maksimiru, na utakmicama protiv izabranih vrsta Andore i Engleske. Prva utakmica odigrana je prošle subote. Protivnik je bio navijački neatraktivan, no svejedno oni koji drže do repke, naći će načina i vremena. Te prilike skupilo nas se je oko 30 tak na istočnoj tribini, gdje pokušavamo uskladiti navijanje s ostalim navijačima. S obzirom da su na sjevernoj tribini bili uglavnom indijanci i neiskusni navijači, o nekoj organiziranoj podršci nije bilo govora. U svakom slučaju, osjetio se je nedostatak domaće skupine na vlastitoj tribini. Štoviše, na kraju utakmice neki od takvih vrlih navijača, zamijenio je utakmicu naše zajedničke vrste sa klubom iz Maksimira, na što su naši dečki uzvratili zvižducima. Isti su nam otpjevali „Šugavu Ri...“ Iako nismo bili umiješani, ipak treba izdvojiti sukob jedne mlađe grupe Boysa sa malobrojnijim pripadnicima Torcide, u kojem su ovi napadnuti gore prošli. To je svakako bacilo ljagu na ponovno uspostavljanje navijačkog jedinstva, posebice stoga što je samo dva dana poslije u goste stigao brojni kontingent Engleza.
Hrvatska-Engleska:
Tijekom noći po centru Zagreba došlo je do niza manjih sukoba hrvatskih navijača s onim engleskim. Iako su postojale opravdane sumnje da će Englezi tradicionalno zauzeti glavni trg, isto se nije desilo. No priča dobiva drugi epilog, jer su se na tom istom trgu, i to pred Englezima masovno potukli Boysi s Torcidom. Ne ulazeći u povod i tko je „prvi bacio kamen“, izgubili smo svi mi, odnosno oni koji su stvarali kult reprezentacije. Prema dogovoru okupljamo se u jednom kafiću u blizini stadiona, te se u grupi od 100 tinjak kreće prema stadionu. Do stadiona nije bilo nikakvih roblema, mada je samo pola sata ranije, zbog međusobnog navijačkog sukoba, uhićeno oko 100 navijača. Prilikom čekanja za ulazak na stadion (čitaj: stoka ima bolje uvjete kada je vode u klaonicu), neki indijanci odlučili su nam otpjevati pjesmu o Rijeci, vrbama, Srbima, Armadi, a poslije naše reakcije završilo je sa „nemojte, pa danas igra Hrvatska“! Zbog takvih „Hrvata“, policija je pokupila nekoliko naših dečki. Smještamo se na gornji dio tribine, te kao i uvijek pokušavamo animirati, započeti i držati ritam navijanja. Ponekad je to utopija, ali mora se. Očito da su kratka i glasna skandiranja, jedino što naša publika zna, osim reklamnih pjesama za neka domaća piva! Državna himna i slične pjesme, nisu valjda učili u školi. Na tribinama je postavljena koreografija, crvenim i bijelim najlonima, koji su činili dio kvadratića s nacionalnog grba. Jednostavno bez poruke. Atmosfera se podgrijava uz nekoliko baklji, a prava euforija nastaje u 2. poluvremenu, kada zabijamo dva gola. Englezi, koji su do tada, tradicionalno znali čujno zagrmiti s juga, doslovno nisu ispustili glasa.
Poslije tekme, još pokoja piva pa pravac Rijeka.