Moglo bi se reći da imam sve. Kad sam završila Hogwarts, godinu dana sam radila kao voditeljica u jednoj emisiji. Zapravo, radila sam tamo sve dok ponovo nisam srela moju prijateljicu iz Hogwartsa, Lendoru Henesy. Natjerala me je da se oprobam u manekenskim vodama. Na pisti sam provela nekoliko mjeseci, sve dok nisam upoznala Elizu Dolittle, koja mi se predstavila kao lovac na talente. Ona me je uputila u svijet show-businessa.
Započela sam kao glumica; snimila sam dva filma. Za svoj treći film, Chapter 27, osvojila sam Oscara. Bila sam presretna zbog toga, jer sam oduvijek maštala o tome... Ali ne samo o tome....
U jednom od svojih filmova, imala sam priliku da pjevam jednu pjesmu.To je ispalo prilično dobro, pa sam ostavila glumu na neko vrijeme, i odlučila da se posvetim pjevačkoj karijeri. Lagala bih kad bih rekla da to nije bio dobar posao.
Savršen život? Ne!
Kog vraga će mi nagrade?! Kog vraga će mi jebene dizajnerske haljine?! Kog vraga će mi sve ovo što sam ostavarila u proteklih sedam godina? Kog vraga će mi sav novac koji imam? Kog vraga će mi vila u L.A.? Kog će mi vraga sve to, kad nemam ono što mi najviše treba? Ono što mi je Netko, osoba pod kukuljicom, ukrao? Ili možda, ukrala? Tko zna...
Da se borim za svoje mjesto kao nasljednica lorda Voldemorta? Da li je to ono što trebam učiniti? Možda...
''Maggie, koncert će biti fenomenalan. Sve ulaznice su rasprodate'', rekla mi je Lendora te večeri, dok sam se spremala za koncert.
''To je dobar znak'', rekoh, zakopčavajući traperice.
Tada je Eliza ušla na vrata. ''Zašto si u trapericama, Margaret Ann?''
''Maggie'', rekoh.
''Svejedno. Znaš li što smo se dogovorile?'', upita strogo.
''Ti si se dogovorila sama sa sobom'', rekoh.
''Ne možeš ići na koncert u trapericama!''
''Mogu.''
''O, ne, ne možeš!''
''Da se kladimo?'', upitah.
Eliza samo odmahnu glavom i izađe zalupivši vratima.
''Ne lupaj vratima, stoko!'', zavrišta Lendora.
Nakon što sam popravila zurku i šminku, krenula sam u kaznenu ekspediciju tražeći po torbi nešto slatko. Primijetila sam nešto kako se sjaji na dnu moje torbe. Uzela sam ga u ruke.
Bio je to jedan medaljon... medaljon koji mi je poklonila moja best frendica, Amanda Harrison. Sjećam se kad mi ga je dala...
Stajale smo na peronu 9 i tri četvrti, spremne da se raziđemo i da svaka krene svojim putem.
Amanda je izvadila medaljon i pružila mi ga. ''Nosi ga sa sobom, Maggie. Pa čak i ako ne budemo zajedno, dio mene će uvijek biti uz tebe.''
Kako je moguće da nam se ovo desilo? Ljudi se katkad jednostavno raziđu, reći ćete vi. No zašto? Zašto smo se Amanda i ja morale razdvojiti? Uvijek smo bile super frendice.
Sjetila sam se i Anire. Ona je bila fenomenalna cura. I Dante, također... uvijek nasmijana, dostojanstvena... i ponosna sa svoje prezime Slytherin. Onda i Marco. Moj poluburaz. Dio smrtonoša ga želi za nasljednika. A drugi dio želi mene za nasljednicu.
Suze su mi navrle na oči. No bilo mi je bolje da se spremim, jer je koncert skoro počeo.
Pola sata kasnije, stajala sam na pozornici, uzela mikrofon u ruke i zapjevala...
Don't think that you can tell me what to think
I'm the one who knows what's good for me
And I'm stating my independence
Gonna take the road I'm gonna take
And I'm gonna make my own mistakes
It's my life
I decide
Bacila sam pogled na publiku. A onda sam ugledala poznata lica... sve moje prijatelje... Amandu, Marca, Aniru, Dante...
Poželjela sam vrištati od sreće...
No morala sam se koncentrirati na pjesmu
I decide how I live
I decide who I love
Choice is mine
And no one gets to make my mind up
I decide
I decide where I go
What I need
Who I know
I'm the one who's runnin' my life
I decide
I decide
Mahnula sam u njihovom pravcu. Oni su mi uzvratili skandiranjem: ”MAGGIE! MAGGIE!”
Don't think you're ever gonna hold me down
Couldn't do it then can't do it now
I'm kickin' down all the fences
I'm gonna do it all and do too much
And if I mess the whole thing up
It's my ride
I decide
Kad sam (konačno) završila sve pjesme (vjerujte mi, nije to lako), vratila sam se u svoju kabinu za presvlačenje. Pitala sam se, što njih četvoro rade ovdje...
''Leni!'', zazvala sam. ''Si ovdje?''
No tada, umjesto njih dvije, odnekud su izletjeli Amanda, Dante, Anira i Marco. Sve četvoro su se bacili na mene i počeli da me grle.
Post je objavljen 13.10.2006. u 18:49 sati.