Marketing
"Grbavica"
Bila jednom mlada redateljica iz siromašne, ratom i tragičnim sudbinama uništene države na Balkanu po imenu Jasmila Žbanić. Inspirirana sudbinama svojih sugrađanki i sudržavljanki koje su prošle kroz pakao logora i silovanja od strane neprijateljskih vojnika, odlučila je snimiti sasvim mali film, priču o sudbini jedne od njih. I u tome je i više no uspjela. Priča je izmišljena, ali u njoj se može prepoznati više od 20 tisuća žena koje su preživjele isto. Glavnu junakinju filma, Esmu, život također nije mazio. Između trideset pet i četrdeset joj je godina, živi u skromnom stančiću u sarajevskoj četvrti Grbavica sa buntovnom i svojeglavom kćerkom, tinejdžericom Sarom i skriva užasnu tajnu. Za vrijeme rata bila je zatvorena u logoru gdje su je svakodnevno silovali četnici, tako je i začela Saru, međutim djevojčici nikad nije rekla istinu i pustila ju je da živi u uvjerenju da je njen otac poginuli šehid (heroj mudžahedin). Da bi prehranila sebe i kćer, noću radi kao konobarica u narodnjačkom klubu "Amerika" gdje se skupljaju, između ostalog, i svakakvi kriminalci i članovi sarajevskog podzemlja. Problem nastaje kad Esma mora skupiti 200 eura za Sarino maturalno putovanje. Doduše, djevojčica bi ga mogla dobiti i besplatno, no prije toga mora donijeti potvrdu da je njen otac zaista bio šehid. Davno zaboravljene traume i duboko skrivene tajne polako dolaze na vidjelo...
Neću vam dalje odavati radnju. Ako ga još niste pogledali ili pogledale, trk u najbližu videoteku po videokasetu ili DVD jer je "Grbavica" zaista odličan film. No, još čekate? Brzo! Već dugo nisam gledala tako dobru dramu, snimljenu prema tako jednostavnom predlošku, a istodobno tako potresnu i dirljivu. Film sam gledala širom otvorenih očiju od prve do devedeset-i-neke minute i zaista me ostavio bez daha. Tako fino režirano, fino odglumljeno... Osobito me oduševila gluma debitantice Lune Mijović (koja je za potrebe filma pred kamerama u jednoj od ključnih scena čak i obrijala glavu), odlično se uživjela u lik Sare a u nekim scenama snimljenima s Mirjanom Karanović (koja glumi Esmu) čini se da su njih dvije zaista majka i kći jer taj su odnos odglumile toliko prirodno. I Leon Lučev i Semka Sokolović-Bertok su također briljirali...
Posudivši ovaj film jučer u videoteci nisam očekivala više od obične drame koja se bavi posljedicama rata koji je do prije desetak godina harao ovim prostorima. Mislila sam, bit će tu teatralnog preglumljavanja i dramatiziranja baš kao i u hrvatskim filmovima. A obično se ugodno iznenadim baš kad ništa ne očekujem, tako je bilo i s "Grbavicom". Nije film uzalud dobio Zlatnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu i brojne druge nagrade na uglednim svjetskim festivalima (makar se ja inače ne slažem baš s tim festivalskim nagradama i kritičarskim naklapanjima)... Za kraj ću samo ponoviti: no, što čekate? Brzo u videoteku! Mrš, da vas ne vidim kako još sjedite pred kompjutorom!
Post je objavljen 19.09.2006. u 22:58 sati.