«Sine pohotne životinje, ti si
Prištava, smrdljiva, prljava propalica.»
Bashar b. Badur, basranski pjesnik perzijskog podrijetla, 8. stoljeće
«Dreku zagnojenih oranica,
tvoje su ruke zadrečena slama
stajskih namirnica
patogenih bakterija
glava je tvoja rezervoar
u kojem se brbučka dizenterija
bunar su ti oči vode mutne
za odlazak piješ urinske putne
proljevu u čmaru dubokom
razbijaš govno stubokom
vjetru zeleni što dodiruješ stjenke izmeta
i miluješ sluznicu nosnica jednog Izeta
ili,
ili Miroslava
stopala ti viju bezbrojne bakterije
oblikom dima plavičasta
možda či-stoplava
Dreku zagnojenih oranica,
Tvoje su ruke zadrečena slama
Stajskih namirnica
Stajskih namirnica
Bacila, koka i virusnih klica
Kraj
Ica
Ica
Gnojnica.
Sismir Bradson, đurđevački pjesnik podravsko-dalmatinskog podrijetla, 21. stoljeće
a Papi Patkingeru prenosim stihove jednog od najutjecajnijih muslimanskih mislilaca, Ibn Arabija (1165-1240.)
Moje je srce otvoreno svim vjetrovima:
Ono je pašnjak za gazele
I utočište za kršćanske redovnike,
Hram za idole,
Crni kamen hodočasnika u Meku,
Svitak Tore,
Te knjiga Kurana.
Moja je religija ljubav.
Kamo god božje karavane krenu,
Religija ljubavi
Bit će moja religija
I moja vjera.
Post je objavljen 16.09.2006. u 16:24 sati.