Marketing
Velebit
-Izvještaj dvojice članova BK Sv. Nedelja i jednog simpatizera
Dana 09. rujna odlučili smo otići biciklima na Velebit. Krenuli smo (čitaj: Goran, Vlado i Matija) oko pola sedam ujutro od kuće i u Karlobag smo stigli oko pola deset. U Baškim Oštarijama smo stali autima, obukli se i u 10 sati krenuli biciklom na tu dugo očekivanu vožnjicu.
Krajolici koji su nas okruživali za vrijeme vožnje su u najmanju ruku fascinantni, nešto možete vidjeti i na slikama, ali doživljaj Velebita uživo je nešto neopisivo. Krajolik je kao u filmu (Što je muškarac bez brkova ili Gospodar prstenova).
Na putu smo zatekli mnoštvo životinja kao što su: gljive sunčanice,
vjetar u kosi (od kojih 200-tinjak km/h), zatim apsolutna tišina i pogled. Pogled koji seže do mora, Paga i Vira…
Oko jedan sat popodne stigli smo do odmorišta zvučnoga imena: Kugina kuća,
gdje smo napunili prvo trpezu, a kasnije i trbuščiće te se dalje uputili ka Štirovači. To je jedno malo mjestašce okruženo šumom i ima funkciju recepcije za Nacionalni park Sjeverni Velebit.
Tamo smo malo odmorili na klupama u društvu konja koji slobodno šeću i pasu (izuzev jednoga kojeg su zavezali za stup oko kojeg on bjesomučno hoda stvorivši kanal ugažene trave).
Nakon što smo napunili čuturice izvrsnom i bistrom velebitskom vodom (bez boje, mirisa i okusa) zaputismo se polako prema automobilu. Povratak je bio brži i lakši (čitaj: nizbrdo) sve dok nismo izašli na asfalt i krenuli autocestom prema Baškim Oštarijama. Vozili smo brzinom od otprilike 2 km/h! Em uzbrdo, em buri usprkos! Tako je tukla da smo se jedva kretali. Na vrhu tog uspona tik pred Baškim Oštarijama nalazi se vidikovac s kojeg je moj ujak slikao Pag a mene bura skoro odnijela. Ozbiljno!
Držao sam governal bicikla a stražnji kotač se dignuo nekih metar- metar i pol u zrak. Ja sam mislio da ću zajedno s biciklom odletjeti u more! No, ipak, evo ovdje sam u toplini svoga doma, pišem ovaj izvještaj i jedva čekam da se opet zaputimo u smjeru Velebita. Nekada sam mislio da je Velebit ona cesta koja spaja Plitvice s morem, a sada vidim da je Velebit jedno od najljepših mjesta na kojima sam ikada bio!
Matija P.
Post je objavljen 12.09.2006. u 14:47 sati.