U jednom trenutku smo ostale samo nas dvije.
Plesale smo kako smo htjele,
Smijele se i radile gluposti koje su nas veselile.
...u mracnom hodniku ponesene...
Kraj nas su sjedali ljudi,zbijeni na drvenoj klupi.
Njihova pozornost nam nije znacila nista.
Kao kad radim anšela u snijegu,
Koji bez price ne bi imao smisao,
Ali tada je vazan samo osjecaj.
Prazna ulica,navazna pitanja i poneke nove ideje.
Sama sa sobom.
Narančaste perlice su mi visile niz ruku
I odvlacile mi pozornost od tih jakih filozofija.
Osmijeh sam nosila laganao.
Predivno je bilo...
Sve.
Blesave igre mi ponekad znace sve.
Smijesno je to koliko znam uzivati u njima.
Koje sam ja dijete....
Post je objavljen 31.08.2006. u 16:02 sati.