Nisam se odmorila. Nisam se ni nakupala. Ono malo boje što bi i htjelo na mene, onemogućila sam visokim faktorima. [u ovo doba iskvarcanih žena, bijelo je prilika za upečatljivost]
Bare i ja (a i pokoji plaćenik) vraćali smo se u Zagreb vrlo nervozno. Želimo konačno stići na svoje mjesto (a i ono uvijek izmiče).
Vozila sam starom cestom (ono moderno i nije vožnja nego lijenost). Došla do table Udbina. Kaže, Zagreb desno, Zagreb ravno.
Gledam u putokaze taj djelić sekunde i produžim ravno. Moderna djevojka. Idemo na dosadni autoput. Utabanim stazama. Na sigurno.
Valjda mi je nedostajala istost. I dosadan, sasvim moj, mir.
Lijepo je biti doma.
Post je objavljen 18.08.2006. u 23:58 sati.