Ovo su nova drugačija vremena
Pao sam pod utjecaj svojih mijena
I lošeg vremena,iz nekog razloga prestao pisati...
Njena je ulica kamena sa šarenim prozorima
I ja više ne idem u tu ulicu..
Stignem do zdenca želja i tamo dugo stojim
Pitajući se što bi ona htjela...
Politika je postala zarazna i svi se njome bave..
Svatko ima svoje mišljenje i barem po jednu pametnu..
A ja...,ja sam prestao pisati...
Iz obaveze prema sebi jer moja su
Razmišljanja drugačija..i nije tu sad problem
Ovih vremena da mi tište pero...
Jednostavno se više ne snalazim u njima
I ne umijem pisati o svakodnevici
Na način da je prodam pod senzaciju....
A tu je naravno i ona..
Njoj sam poklonio svoju zadnju pisanu rečenicu..
Ionako je bila posvećena njoj i nisam je želio zadržati...
Ona je to razumjela...,
ja neću nikad..
Riješio sam se baviti fotografijom
Predstavljala je izazov i jedno kratko vrijeme
Lijek za moja uspavana pera...
One su bile krila i njima sam toliko mnogo više rekao..
Mogao sam obuhvatiti osjećaj širom raširenih ruku
Kao da cvjetam sam u sebi,u svojevrsnom ludilu
Koje se zvalo zadovoljstvo i nije odisalo njenom prisutnošću...
Nakon dugo vremena djevojka iz kamene ulice čiji sam
Hod lak poput vjetra nad krošnjama
Pamtio i pio uz njega svojih samotnih večeri
Sa bocom vina uz svijeću...je nestala..,iako..
Obilježila me...ostavila je svoj znamen..
Tamo negdje unutra...na srcu...
Tamo se ugnijezdila kratko ali dovoljno
Da ostavi klicu sjećanja i nostalgije
I ono prokleto pitanje : gdje sam pogriješio?
Kao da ženama treba razlog...
E,pa meni je trebao...
Freud se u svojim djelima svakako pobrinuo
Da ga i nađem...štoviše...bio je toliko ljubazan i milostiv
Da je nudio cijeli buket razloga...
Uz večernju kavu namijenjenu ovakvim noćima
Zaključio sam kako bih se osjećao bolesnijim
No što jesam kad bih prihvatio ijedno od ovih objašnjenja..
Freuda sam po prvi puta doživio kao
Zabavljača skrenutih masa koji je nudio mnogo istine...
Kako ipak..odlučio sam se držati Fromma...
Njegove su mi teorije mnogo bolje sjedale.
A i osjećao sam se normalno...ispijajući svoju dozu
Crnog otrova tamo negdje iza ponoći...
Mislio sam ako već nemogu spavati..
Uvijek se mogu onesvjestiti od iscrpljenosti...
A kofein dakako nema ništa s tim ;)
Tko zna možda negdje usput i zaboravim
Kako sam to točno i gdje uspio sjebati cijeli svoj život..
~ °° ~
Copyright: / Sister Grimm / 2006.
Post je objavljen 18.08.2006. u 13:45 sati.