~ Sister Grimm ~
18.08.2006., petak
DRUGAČIJA VREMENA...
|
Ovo su nova drugačija vremena Pao sam pod utjecaj svojih mijena I lošeg vremena,iz nekog razloga prestao pisati... Njena je ulica kamena sa šarenim prozorima I ja više ne idem u tu ulicu.. Stignem do zdenca želja i tamo dugo stojim Pitajući se što bi ona htjela... Politika je postala zarazna i svi se njome bave.. Svatko ima svoje mišljenje i barem po jednu pametnu.. A ja...,ja sam prestao pisati... Iz obaveze prema sebi jer moja su Razmišljanja drugačija..i nije tu sad problem Ovih vremena da mi tište pero... Jednostavno se više ne snalazim u njima I ne umijem pisati o svakodnevici Na način da je prodam pod senzaciju.... A tu je naravno i ona.. Njoj sam poklonio svoju zadnju pisanu rečenicu.. Ionako je bila posvećena njoj i nisam je želio zadržati... Ona je to razumjela..., ja neću nikad.. Riješio sam se baviti fotografijom Predstavljala je izazov i jedno kratko vrijeme Lijek za moja uspavana pera... One su bile krila i njima sam toliko mnogo više rekao.. Mogao sam obuhvatiti osjećaj širom raširenih ruku Kao da cvjetam sam u sebi,u svojevrsnom ludilu Koje se zvalo zadovoljstvo i nije odisalo njenom prisutnošću... Nakon dugo vremena djevojka iz kamene ulice čiji sam Hod lak poput vjetra nad krošnjama Pamtio i pio uz njega svojih samotnih večeri Sa bocom vina uz svijeću...je nestala..,iako.. Obilježila me...ostavila je svoj znamen.. Tamo negdje unutra...na srcu... Tamo se ugnijezdila kratko ali dovoljno Da ostavi klicu sjećanja i nostalgije I ono prokleto pitanje : gdje sam pogriješio? Kao da ženama treba razlog... E,pa meni je trebao... Freud se u svojim djelima svakako pobrinuo Da ga i nađem...štoviše...bio je toliko ljubazan i milostiv Da je nudio cijeli buket razloga... Uz večernju kavu namijenjenu ovakvim noćima Zaključio sam kako bih se osjećao bolesnijim No što jesam kad bih prihvatio ijedno od ovih objašnjenja.. Freuda sam po prvi puta doživio kao Zabavljača skrenutih masa koji je nudio mnogo istine... Kako ipak..odlučio sam se držati Fromma... Njegove su mi teorije mnogo bolje sjedale. A i osjećao sam se normalno...ispijajući svoju dozu Crnog otrova tamo negdje iza ponoći... Mislio sam ako već nemogu spavati.. Uvijek se mogu onesvjestiti od iscrpljenosti... A kofein dakako nema ništa s tim ;) Tko zna možda negdje usput i zaboravim Kako sam to točno i gdje uspio sjebati cijeli svoj život.. ~ °° ~ Copyright: / Sister Grimm / 2006. |
- 13:45 - [ ODAJE ] (8) - [ ŠKRINJA ] - #
|
EVER / AFTER
Dnevnik.hr "...vrijeme prošlo i vrijeme sadašnje... možda su oba u vremenu budućem..., a vrijeme buduće u prošlom sadržano..." T.S.Elliot .. A POISON TREE .. I was angry with my friend: I told my wrath, my wrath did end. I was angry with my foe: I told it not, my wrath did grow. And I watered it in fears Night and morning with my tears, And I sunned it with smiles And with soft deceitful wiles. And it grew both day and night, Till it bore an apple bright, And my foe beheld it shine, And he knew that it was mine, And into my garden stole When the night had veiled the pole; In the morning, glad, I see My foe outstretched beneath the tree. by William Blake 
|