Marketing
TRAŽIM SE...
Dosta mi je već umora i tuge. Dosta mi je tjeskobe. Dosta mi je svađa. I dosta mi je osjećaja krivnje. Bilo je dovoljno!!! U zadnja tri dana stalno neke krize u mom životu... Kao da se sve što taknem raspada. Kao da je moj pogled sličan onomu Gorgone Meduze... Pretvara sve u kamen. I ja više ne mogu ovako... Bilo je dosta. Nema više žalosti, nema više suza, nema više bijesa... Želim mir, samo mir. Ništa više. Samo to. Pronaći mir, to je moj idući zadatak. Mir??? U ovom velikom i bučnom svijetu u kojem od početka ljudskog postojanja bjesne nemiri i ratovi??? U ovom vremenu užurbanosti i vječnog kretanja??? Ne. Ne tražim mir u ovom svijetu ni u ovom vremenu. Tražim mir na mjestu gdje je manja vjerojatnost da ću ga naći-tražim mir u sebi. Zadnjih dana prate me razni prevrati i nemiri... Život mi se okrenuo naglavačke. Sve je bilo tako besmisleno, zbunjujuće... I ja sam se ponašala sukladno tome. Moji postupci nisu baš bili previše suvisli. Učinila sam nekoliko stvari zbog kojih žalim... I učinila sam nekoliko stvari koje sam morala. Kraj cijele priče s Ivanom... Tu ne žalim ni za čim... Nedostaje mi, to da. U nekoliko navrata uhvatila sam samu sebe kako gledam na mobitel i iščekujem nešto. Njegovu poruku. Možda ovo zvuči glupo, jer ja sam bila ta koja je predložila kraj... I tako je moralo biti. Zapravo, gotovo je bilo prije jako puno vremena, ja sam samo rekla ono što smo oboje znali i ono što smo trebali prihvatiti. Kraj. Sad osjećam neko olakšanje. Nismo zavrijedili to mučenje, ni on, ni ja. Ovako ćemo oboje lakše krenuti dalje sa svojim životima koji su ionako kretali u dva posve različita smjera. U jednom trenu našli smo se na istom mjestu i u istom vremenu. Na tren sam mogla biti dio njegovog života. I on moga. Ali taj tren je prošao. I sada je vrijeme da idemo dalje.
Ono za čim žalim je to što sam se nakon toga uplela u nekoliko konflikata, zapravo bez nekog dobrog razloga... Jednostavno, bila sam nepromišljena i bezosjećajna. Ispričavam se svima koje sam možda povrijedila. Opravdanje za takvo ponašanje ne postoji.
Ali, shvatila sam još jednu, veoma važnu stvar: ja nisam samo u konfliktu s cijelim svijetom i svima oko sebe; ja sam u sukobu sama sa sobom. I prije nego što se pomirim sa svima, moram pronaći način kako da sredim odnos prema samoj sebi... Istini za volju, često samoj sebi nisam draga. Ne volim se baš previše. I nemam baš nekog samopouzdanja. I još k svemu tomu nemam pojma tko sam ja zapravo. Tko sam??? Mogu ja ponavljati samoj sebi svoje ime i prezime kao odgovor na to pitanje ali to ne znači ništa. Dvije riječi. Sve ukupno, devet slova. I to je to. Tu bi se trebao kriti moj identitet???
Stvari koje volim. Niz mojih (dobrih i loših) navika. Moja djela. Moji postupci. Moje misli. Moji planovi. Moje riječi. Moja uvjerenja i zablude. Moje strasti i moje ljubavi. Jesam li to ja???
Ima dana kada ne znam što volim, a što ne. Znam, zvuči smiješno, ali kod mene zbilja sve zavisi. Prvenstveno o mom raspoloženju. Kontradiktorna sam. Proturječim samoj sebi.
Da biste voljeli nekoga trebate tu osobu poznavati. Ja sebe ne volim zato što se ne poznajem. Ne dovoljno. Zbog svega toga dala sam sebi jedan mali zadatak- naći samu sebe. Upoznati se. Naći se u nizu naizgled banalnih sitnica. I pronaći svoje mjesto pod suncem. To je odsad moj zadatak. I možda na kraju i koncu svoje potrage nađem ono što sad želim više od svega-možda nađem mir.
Post je objavljen 14.08.2006. u 23:46 sati.