...Nakon svega,moj rasisticki stav prema izbjeglicama moram ublaziti.Medju njima su i oni rodjeni u ovom gradu i u njemu odrasli,i sada su iz svojih stanova u tzv.okupiranim dijelovima grada pobjegli u kuce svojih roditelja i sobe svojih djetinjstava.Njih su istjerali iz njihovih domova grubim pretresima,sikaniranjem,uvredama,batinama.Prvo bi ulazili bradati,masni i pijani,masuci kamama,bombama i pozlacenim krstovima,a potom bi dolazili ljubazni,uredni,izbrijani,da slegnu ramenima i savjetuju bijeg.Tako su Srbi oslobadjali svoje svete vjekovne srpske mjesne zajednice,i tako su Nesrbi kroz svoje prozore i podrume iskocili iz svojih zivota u tudje planove i racune.Oni pricaju o plocama,znackama,
materijalima,krojevima,albumima,alatima,masinama...Kao da sam se odjednom probudila,stojim i vidim,i ja sam izbjeglica.Ovako ce se,prije ili kasnije,svi jednom probuditi.Onaj iza usijane cijevi shvatice da je ubijao djecu,onaj iza bozijih zapovijesti otkrice da ih je sve do jedne pogazio...
Post je objavljen 10.08.2006. u 17:25 sati.