drago boric

Nenad Velickovic-KONACARI

...Nakon svega,moj rasisticki stav prema izbjeglicama moram ublaziti.Medju njima su i oni rodjeni u ovom gradu i u njemu odrasli,i sada su iz svojih stanova u tzv.okupiranim dijelovima grada pobjegli u kuce svojih roditelja i sobe svojih djetinjstava.Njih su istjerali iz njihovih domova grubim pretresima,sikaniranjem,uvredama,batinama.Prvo bi ulazili bradati,masni i pijani,masuci kamama,bombama i pozlacenim krstovima,a potom bi dolazili ljubazni,uredni,izbrijani,da slegnu ramenima i savjetuju bijeg.Tako su Srbi oslobadjali svoje svete vjekovne srpske mjesne zajednice,i tako su Nesrbi kroz svoje prozore i podrume iskocili iz svojih zivota u tudje planove i racune.Oni pricaju o plocama,znackama,
materijalima,krojevima,albumima,alatima,masinama...Kao da sam se odjednom probudila,stojim i vidim,i ja sam izbjeglica.Ovako ce se,prije ili kasnije,svi jednom probuditi.Onaj iza usijane cijevi shvatice da je ubijao djecu,onaj iza bozijih zapovijesti otkrice da ih je sve do jedne pogazio...