Marketing
O(mladinska) R(adna) A(kcija)
Odbijam citat ista sto u bilokojem tekstu na bilokojem mjestu sadrzi rijeci poput godisnji, odmor, more, uzivam, super mi je. Takodjer cu odbit citat ista 15.8. kad citava katolicka Europa slavi stajaznastasvene i NE RADI, a protestantska i dalje nemilosrdno rmba i crnci za saku gomoljastih kuhanih krumpira (hvala ti, Henriku Osmi, o, hvala!). No, doci ce i mojih pedesetsest minuta, a kad dodje, slatko i prgavo cu se beljit svima. Tek toliko.
Zato jucer bijah nabrusena poput satare za meso u rukama neopreznog mesara dok mi u usima odzvanjase Lily Allen (ajde de da i ja jednom poslusam savjet nekog ko se rodio dok sam pohodila jedan od takozvanih visih razreda osnovne skole). I pravac u ormar napravit cistku, skoro pa nalik na neku politicku cistku. Bez imalo milosti. Onako cvrsto i stameno ko da se igrah kamena s ramena. Bez diskriminacije. Pukla mi celuloidna traka i udri! Sve sto ne metnuh na sebe u zadnjih godinu dana letilo je na dno ponora u roku odmah. Zelene stofaste hlace? Mrs! Traper suknja? Mani me se tamo, frk (iliti ma begi bre, stono bi moji makedonski rodjaci rekli)! U par mahova zastadoh i neckah se. Onako, prosto se osjecah razapeta ko na trapezu u cirkusu. Osobito se neckah oko jedne bijele haljine koju metnula na sebe nisam brat-sestri-bratu sigurno 6-7 godina. Ali, mislim da pametno doskocih toj problematici, postavivsi se izuzetno pragmaticki prema citavoj situaciji: naime, poistovjetih to ko i sa besmrtnim rijecima muskarca koji ti kaze Ah, prelijepa si, ali ne mozemo vise biti zajedno. Ta poskocna i motivacijska recenica bijase mi misao vodilja (ona ista koja me krvnicki napusti prije koji dan). I onda je bilo gotovo: haljina je bila daleka i maglicasta proslost, a prazna vjesalica se samo tuzno klatarila.
Na isti takav krvnicki nacin poharah kutije sa cipelama. A usput i obrisah prasinu (svaki poso za dva dobra). Na kraju slavodobitno otplesah jednu na taktove Diane Ross i njenog klavira, odnosno kako se to sad modernororvackim jezikom kaze glasovira - ono kad u spotu plese izmedju dzungle fikusa i ostalog sobnog bilja. Mislis, Studio 54! Frktalo i frcalo je na sve strane. Te napunih dvije vrecetine za smece - smecem. Nes' ti besposlene babe kad ne radi.
Osim akcija cistki napravih jos jedno dobro djelo: opeglah prvi komad odjece (neispeglana svila nakon nekog ko zna kojeg dernecenja od prosle godine nikom dobro ne stoji, opaska autora) nakon 18 mjeseci. Nakon sto nadjoh peglu. Nakon (pobogu, vec treci nakon!!) punih 5 minuta cesanja po tjemenu i mumlanja nesto u stilu "Hmmm, pegla, hmmm, di mi sad to stoji??" Uzas. Da mi mate' to zna odrekla bi me se na licu mjesta. I ne, ne peglam ni posteljinu. Ni kuhinjske krpe. Ni rucnike. Kosulje i ovako ne nosim. A ostalo se izravna ako se pusti malko dulje stajat (znanstveno dokazana megateorija). Toliko o mojim domacinskim sposobnostima. Ali zato super kuham. Mislim da cu dobro proc u zivotu.
Post je objavljen 08.08.2006. u 11:00 sati.