Marketing
NUDIM VAM SVOJE RIJEČI
Vidim, počela sam dobivati svoje prve redovite čitatelje. Hvala svima onima koji me čitaju i komentiraju. To mi zbilja puno znači. Jer, ja čitaocu mogu ponuditi samo svoje riječi. Ništa više. Nikakva senzacija. Nikakav eksplozivan, razvikan doživljaj. Samo ispovjesti jedne izmučene duše. Samo to. Dajem vam uvid u sve ono što osjećam ili mislim. Dajem vam uvid u najveće dubine svoga srca. Dajem vam svoje tuge. Svoje sreće. Svoje strahove. Svoje ljubavi. Dajem vam fragmente svoje osobe. Dajem vam ono što mi neizrecivo puno znači-dajem vam svoje riječi.
Svatko tko je malo prolistao ovaj blog već je shvatio o čemu ja pišem. Osim svoje pričice, koja je više fikcija, makar i u njoj ima stanovitih autobiografskih elemenata, uglavnom pišem o stvarima koje su mi bitne i koje me zanimaju, svojim mislima i osjećajima, trudeći se izbjegavati neke velike, naizgled senzacionalne teme. Nije mi do toga. Ne želim raspravljati o velikim problemima svijeta. Zapravo, ne želim još o tome. Ionako, ovaj svijet oko mene i nije onaj u kojem živim. Moj svijet je malčice drugačiji, shvatiti će to svatko tko malo pogleda ovaj blog. Ne želim o stvarnosti jer ne živim u stvarnosti.
Tako, ovaj blog je odraz mog psihičkog stanja. Moji postovi su slike mene u određenom trenutku i u određenom raspoloženju. Možda sam ponekad patetična, suviše sentimentalna i naporna. Oprostite mi zbog toga. Ali to sam jednostavno ja.
Hvala vam jer vi ne morate biti tu. Dok ja... Ja sam vezana uz svoju tipkovnicu, prokleta jer jednostavno moram pisati. To me drži. Toliko je stvari koje želim reći!!! Ponekad imam osjećaj da ću eksplodirati ne budem li pisala o nečemu. U stvarnosti šutljiva i povučena, nekako se moram i ja izraziti. Tomu služi ovaj blog. Na neki način moja psihoterapija.
Cjenim svaku osobu koja ima strpljenja čitati ovo... Znam da to neki put nije lako. Znam... Znam da sam ponekad i dosadna i u raznim ne baš lijepim raspoloženjima. Znam da sam cmizdrava dok sam žalosna. Da sam sladunjava dok sam zaljubljena. Da postoji i dosta mraka u meni. I da nekad prelazim iz krajnosti u krajnost. Jednostavno sam takva, ispričavam se zbog toga.
Hvala vam još jednom svima. Hvala ti, čitaoče jer uzimaš ove riječi koje ti nudim. Jer u njima dajem ti dio sebe. Ako moje riječi ostave bilo kakvi utisak na tebe, ili ako porazmisliš malo o njima, ja sam postigla svoj cilj.
Nudim vam svoje riječi, svakome tko posjeti ovaj blog. Osjećajte se dobrodošli u mojem svijetu. A budući da su ove ispovjesti došle iz dna moga srca, svakog onog tko moje riječi prihvati smatram svojim prijateljem.
Nudim vam svoje riječi, prijatelji moji...
Post je objavljen 04.08.2006. u 21:25 sati.