Marketing
Čovjek nije čovjek nego nešto drugo istog imena
Dosadilo mi je biti žvakača na džonu božje cipele.
Dosadilo mi je zavaravati se time da imam sretnu zvijezdu koje sa još nije upalila.
Dosadilo mi je željeti, ja sad želim imati.
Dosadilo mi je biti asteroid promašene putanje koji ne zna kamo ide i kao šlag na kraju završi u oceanu govana-proljeva-krvi-bambusa- spermatozoida-pudinga- uber nevidljivih neonskih plakata koji pozivaju na mir-kaosa sredstava za čišćenje-mačističkih izjava i hladetine osjećaja u kojoj plivaju svinjski papci i uši bivših.
Dosadilo mi je biti nepostojeća stvarnost.
Dosadilo mi je biti sluz na scenariju tragikomedije koja nosi moje ime.
Dosadilo mi je biti rob sebe i skončati kao prekuhani grašak u čušpajzu brutalne istine.
Dosadilo mi je gledati ostale kvazikrtice u naletu delirija kako se dive savršenoj tami podnevnih sunčanih zraka koje im prže kožu, a oni to ne shvaćaju.
Dosadilo mi je gledati toliko neuspjelu laž da to može biti jedino istina.
Dosadilo mi je letjeti na krilima ljubavi, jer ako se leti krilima, ja sam zacjelo letjela neidentificiranim jedva- letečim objektom pokvarene elektronike koji se raspao u komadiće nad pustinjom kiča uspješnih veza.
Dosadilo mi je biti balast društvenih voda i ogrizak palačinke post-revolucije.
Pogotovo ne želim sudjelovati u propagandi černobilskog djeteta za miss svijeta govna plovka.
I dosadilo mi je gledati kako ljudi pripremaju ekspedicije u samo srce prašume gluposti ni malo sluteći što će tamo pronaći te tako nastavljaju masakrirati sami svoju vrstu u nedostatku prirodnih neprijatelja kako bi se održala galaktička ravnoteža.
Itakodalje.
Post je objavljen 03.08.2006. u 11:26 sati.