Alandski bijeli snjegovi (isječak)
...U nekoj misterioznoj, tajanstvenoj i zagonetnoj tišini, uz neizbježan smiješak kada se spomene Njegovo ime, u tišini punoj snage i dostojanstva, ti davno prije zaboravljeni, najstrašniji i najbolji ratnici koje je zapamtilo to Strašno i Nezamislivo vrijeme Hrabrih naroda, Zumah, Paska, Amaksos, Yakwy, Unakas … čvrsto stisnu desne šake i hitro ih prislone na snažne i oklopljene grudi. Bio je to davno prije zaboravljen pozdrav tih strašnih ratnika, a mogao je značiti, ne, doista je značio samo jedno: Spreman sam boriti se i poginuti za Njega jer …
Polako, veličanstveno, uz dostojanstven naklon najstarijem među njima, oni se udalje da izvrše svoj dio zadaća. Najstariji među njima, Panđa, klimne im glavom još dostojanstvenije, otpuhne veliki oblak dima i tiho poput sjene otvori vrata Andraghanovih odaja. Odmah se niotkuda iz mraka pojave Tonyno i Wowokha koji su bili zaduženi za Andraghanov miran san u to doba noći. Prepoznaju starog Panđu, snažno i munjevito prislone stisnute šake na grudi, a kada im Panđa pokretom glave da znak, poput sjena stope se s mrakom i nestanu u najdaljem kutu odaja. Panđa priđe ležaju na kojem je sanjao njegov dječak ratnik, a kojeg je davno prije samog Osvita vremena zavolio. Znao je Panđa da On u ovo doba noći sanja svoje nestašne i opasne igre s vjetrom, a kada ga pokrije plavim pokrivačem, u najdaljem kutu odaja primijeti on svoju Sjenu koja ga je smiješkom promatrala. Panđa se približi i tiho, ali razumljivo pozdravi – Neka ti noć bude sklona Polpah Čuvaru! Sjena se na trenutak pomakne, podigne ruku, ako je to uopće bila ruka, u znak pozdrava i uzvrati u dubokom tonu – Neka ti noć bude sklona Panđo Viteže!
Jedan drugom se dostojanstveno naklone, Sjena nestane u tami, a Panđa otpuhne novi oblak dima i izgubi se u njemu. Vani je u krilu neke tajanstvene svijetlosti spavao Ledeni grad Alanđana, grad Asgrad, a tama se polako počela rasipati u prekrasan dan. Bilo je sigurno da je počelo tajanstveno i misteriozno vrijeme, Vrijeme snjegova, kako su Vitezovi vjetra nazivali doba noći kada je njihov Andraghonh spavao ogrnut plavim plaštem iza zastora noći pod svijetlom milijun Zvijezda sanjajući svoje plave snove koji su oni toliko voljeli i velikom pozornošću Ga čuvali...
Post je objavljen 24.07.2006. u 23:12 sati.