Taj uvijek tezak dan. Cak i kada se nista ne radi. Kada je sve kako treba uvijek je takav.
Naravno, ja radim sad i time je ovaj divan dan premaljan nekim ocitim nezadovoljstvom. Bit ce vruce. Jos se nadam onom majstoru, koji je istina u petak dosao i vidio auto, sad ga jos samo treba popravit. Ne bi trebalo kostati vise od 300 kn, no nadam se da ce doci i obaviti to. Naravno sve to obavljam sama, on je zauzet nekim drugim stvarim. A sto ces?
Uglavnom taj doticni ponedjeljak truje i nedjelju, pa je u skladu tome nedjelja bila malo usrana, no tko mi kriv. Jedna lobotomija bi mi dobro dosla. Samo da ne razmisljam unaprijed.
Kaj? Pa postoje ljudi kojiimaju tu srecu ili pamet da se iskljuce i budu u trenutku koji se upravo dogadja, ja nemam tu sposobnost. Mozak mi je prezivahan, neodgojen, zvrkav. Brzo se krece od proslosti prema buducnosti i samo povremeno u nekoj prijelaznoj fazi je u sadasnjosti. Kad je dosadno nije nigdje. Negdje je u paralelnom svemiru..
Ne volim razgovarati s mamom. Ne zato sto ju ne volim nego zato sto svaki put kad sam tuzna ili lose volje (ljuta i sl) ona nadje nacina da to sve pojaca. Taman ovo pisem, praznim se, neke mi stvari postaju jasne, privacam ih... Kad zove me mama i pita me kako je...Rekoh eto, tak, nis. Kaze mama: Jeste se odmorili sigurno ste umori kad oboje radite.....
Gotovo. Iz mene se probija bujica rijeci nevjerojatne brzine. On je radio u subotu, dosao je tek u 20 h, a jucer je otisao u 18 h, nemam(o) auto, opet sranje, kurac palac, nis od vikenda.
Kaze mama: tako je to uvijek, kad te krene, sve te krene.
Sve rit, skoro sam se rasplakala. Zar me ovakvo ljeto ceka. Ja cekam vikend, za vikend nis u ponedjeljak mi se place. Pa to ne bu dobro. Sto je najgore? Oko srijede - cetvrtka, ponekad me drzi do petka, dobijem neku energiju, ideje, bit ce nesto ovaj vikend, idem bilo gdje, neka akcija, idem van ili nesto i onda nista.
Sto mi se to desava. Kako prekinuti ovaj zacarani krug nistavila? kako sam se uopce nasla u njemu?
Post je objavljen 24.07.2006. u 09:25 sati.