Marketing
joooooooooooooooooooj opet sam zdeprimirana...........grrrrrrrrrrrrrr
ala koji dan, ne znam dal da se smijem il da plačem.... započeo ok, nastavak koma, iza toga nagli preokret...super... nakon toga opet panika... i depresija... i sad sam još pod dojmovima depresije... joooooooj.... opet moja raspoloženja.... u jednom danu iz krajnosti u krajnost i to dva put...
no da krenem od ponedjeljka... počela sam radit... sve super, divno, krasno.... nije čak ni dosadan posao... u ponedjeljak sam bila i u shoppingu u king krossu il kak se piše... nakupovala si par majica za ljeto... i tak... utorak sam pola dana radila, ostalo bila na kavi, i uvjeravala svoje frendove da su upali na fax i tak...
a danas.... katastrofa... dan počeo ok... probudim se, spremim, odem do grada, pa na kavu s rođakinjom(ona isto radi samnom) i njenom mamom.... na kavi onak vidim 3 profe iz bivše mi škole... kak su one kull čak i na kavu idu, ma joj... dođem na posao i ova ženska šta nas uči me tak izdeprimira da mi je došlo da se rasplačem i odustanem od svega... onda sam nazvala soju naj frendicu koja me na kratko oraspoložila, i radila sam do nekih 20 do 6, pa sam se išla nać s njom... i tak vam idem ja gradom i klafram s njom na mob, kad prolazi auto... pogledam tablicu... odgovara... pogledam u auto... ugledam....NJEGA!!!!!!!!!... mahnem...on trubne... osmjeh je opet na licu... sunce opet sja...dan je prekrasan... zaboravim na sve s posla... i happy sam.... nađem se s frendicom... odemo na kavu... umiremo od smijeha... malo se brukamo... ali to nam je već normalno... hehe i tak... onda se odemo malo vozat, pa pratimo nekog zgodnog dečka u autu, pa ga izgubimo... pa opet na kavu... i mi na kavi... i zvoni mi mob... frend iz razreda... veli da su na netu rezultati s fax-a.... ja gotova počinjem se trest... ništa pi to idemo kući... odem doma i vidim da sam 700 i neš sitno... padam u depresiju u uvjerenju da ne upadam na fax... i ta ista depra me još uvijek drži, dok mi frendice čestitaju na tome da sam upala s plaćanjem... bilo kako meni paše... ali ja sumnjam... baš je neki pesimizam ušao u mene i ja sam se tresla cijelo vrijeme evo do maloprije, sad sam se malkoc smirila... i otplakala sam mami kako neću upast i tak... ala glupi fax... do danas mi je bilo svejedno hoću-neću upast, baš me bilo briga... al kad mi je javio za rezultate, allla, raspad sistema... uglavnom sutra ću valjda znat jedam upala ili nisam... upisi su mi u utorak, tako da neću ni ostajat u rijeci nego odmah isti dan idem doma... a u planu je bilo da ostanemo nedjelju i pon, jer su u pon trebali bit... grrrrrrrrr.... i to me naživciralo...
ali ajd, ako ništa u 8 mjesecu, početkom idem na more s dvije naj frendice... i za rođendan ću bit tamo i tako, ma bit će nam ludo.... nadam se još i bolje nego prošle godine... i tako...
idem probat zaspat.... i sutra u nove radne pobjede... hehe... pusim vas sve!!!!!!!!!!!!!!!!!
Disem, al' nisam ziv
Rekla si ne gledaj me
nije mi srce stena
pa boli i kad ne voli
nikom ti nisi vjerna
i nikad ostavljena
Zato se nocas pomoli
naviko sam ja na poraze
i da mi tugom srce pogaze
Ref.
Disem, al' nisam ziv
molim a nisam kriv
i kunem al ne umjem
tebi zlo da pomislim
kupi me za saku obmane
otvori nove rane
moje duse prodane
Rekla si ne cekaj me
jer nama dalje nema
i vec smo stranci odavno
ko jedno bili mi smo
sad ko da nikad nismo
Mi sreli se ni slucajno
naviko sam ja na poraze
i da mi tugom srce pogaze
Post je objavljen 13.07.2006. u 01:17 sati.